Aleutski otoci

Aleutski otoci (Aleuti), niz vulkanskih otoka (52° ··· 55° N; 163° ··· 172° W), dug 1740 km u s dijelu Tihog oceana (SAD), između poluotokâ Aljaske (Sjeverna Amerika) i Kamčatke (Azija); leže na Aleutskom hrptu koji rastavlja Beringovo more od Tihog oceana; 17 666 km²; oko 6000 st., od čega oko 600 Aleuta. Veći otoci: Unimak (4114 km²), Unalaska (2756 km²), Umnak (1748 km²), Attu (1005 km²), Adak (748 km²), Tanaga (541 km²), Kanaga (350 km²), Amchitka (313 km²), Kiska (285 km²). Od 25 vulkana najaktivniji su: Pavlof (posljednja erupcija 1984), Gareloi (1982), Shishaldin (1981), Akutan (1980), Makushin (1980), Great Sitkin (1974) i Kiska (1969). Usporedno s A. o. pruža se Aleutski jarak (dug 1600 M, najveća dubina 8109 m). Oceanska klima; sr. januarska temp. – 1,4 °C, julska 11,9°C, oborine: oko 1500 ··· 2000 mm. Ribarstvo (bakalar, losos); lov na krznaše (tuljan). Gl. naselje i luka Dutch Harbor; vojnopom. i zračna uporišta SAD. – Otkrio ih je V. Bering 1741. God. 1876. zajedno s Aljaskom pripali SAD.