Balkanski poluotok

Balkanski poluotok, dio j Evrope između Crnog, Mramornog, Egejskog, Jonskog i Jadranskog mora; oko 500 000 km²; oko 48 mil. st. Najčešće se za s granicu uzimaju rijeke Dunav, Sava i Kupa. Geopolitički i geostrateški važan zbog najkraćih prometnih veza koje vode iz središnje i i Evrope prema Sredozemlju i Bliskom istoku. Sastoji se od većega s (pripada evr. trupu) i manjeg j dijela (Helada s Peloponezom). Osobito je razveden u j dijelu. Politički je razdijeljen na Albaniju, Bugarsku, Grčku, Jugoslaviju, Rumunjsku i Tursku. Ime B. p. izvedeno je od tur. naziva za Staru planinu, a prvi ga je upotrijebio njem. geograf A. Zeune 1809.