Baltičko more
traži dalje ...Baltičko more (lat. Mare Balticum), rubno more Atlantskog oceana, između evr. kopnene mase, Skandinavskog poluotoka i poluotoka Jyllanda; 422 700 km². Veliki zaljevi: Botnički, Riški i Finski. Sa Sjevernim morem povezuju ga Mali i Veliki Belt, Oresund te Götski (preko Kattegata i Skagerraka) i Kielski kanal. Obala pretežno niska i pješčana; slatkovodna jezera u obalnom pojasu (Haff) odvojena su od mora pješčanim prudovima (Nehrung); na estuariju rijekâ Odre, Visle i Njemena pješčani prudovi zatvaraju lagune (Pomorska, Vislanska i Kurska zatoka); fin. i šved. obala dobro razvedene, karakteristični mnogobrojni otočići i hridi (skjär); u stockholmskom području skupina od oko 7000 otočića (Stockholmgård). Na ulazu u Botnički zaljev leži Ålandsko otočje. Najveća dubina 459 m u Landsortskoj zavali i 249 m u Gotlandskoj zavali; sr. dubina 48 m. Dno B. m. dio je atlantskoga kontinentskog šelfa; pretežno je pokriveno crvenom glinom i pješčanim nanosima; kamenito dno u području Adlerskog praga između Bornholma i Rügena, duboko je 3,6 m. Sr. temp. zraka u januaru 0 ··· 11 °C, u junu 14 ··· 17 °C. Za plovidbu su opasne jutarnje magle, osobito u proljeće; zimi su česte lokalne ciklone sa W vjetrom u središnjem dijelu i S vjetrom u Botničkom zaljevu; oluje od oktobra do maja; godišnje padne 300 ··· 800 mm oborina; na s obalama Botničkog zaljeva oko 170 snježnih dana. Temp. površinskog sloja vode zimi oko 0 °C, mjestimično do – 3 °C; ljeti 12 ··· 17 °C; slanost površinskog sloja mora u Skagerraku i Kattegatu 30‰, a u ostalim dijelovima (zbog velikog pritjecanja slatke vode) 3 ··· 6‰; u dubinskim slojevima 12 ··· 17‰. Boja je mora tamna ili svijetlozelena; zbog obilnog planktona prozirnost je veoma slaba; s dio Botničkog i Finskog zaljeva zaleđen je od oktobra do marta; ledeni blokovi kontinentskog i riječnog podrijetla opasni su za plovidbu osobito između otoka Ölanda i Gotlanda. Amplituda mor. mijena do 0,18 m. Baltička mor. struja teče uz skandinavske obale, kod Stockholma skreće prema S; jedan ogranak prolazi kroz Kalmarski prolaz, drugi između Gotlanda i i baltičke obale; dalje zakreće prema dan. prolazima; brzina l ··· 2 čv na otvorenom moru, a 3 ··· 4 čv uz obalu. U B. m. ima oko 200 planktonskih vrsta. Razvijeno je ribarstvo (sleđ, losos, oslić, riječna jegulja i srdela). Gl. luke: Karlskrona, Norrköping, Stockholm, Vaasa, Turku, Helsinki, Lübeck, Greifswald, Szczecin, Gdańsk, Kaliningrad, Klaipeda i Riga. – Do 8. st. baltički Slaveni drže j obale B. m.; od 9. st. potiskuju ih Nijemci. Nakon mira u Stralsundu (1370) Baltikom gospodari Hanza, a zatim Švedi, Poljaci i od 1721. Rusi. Nakon II svj. rata SSSR je prva pom. sila na Baltičkom moru.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.
Baltičko more. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.12.2024. <https://pomorski.lzmk.hr/clanak/balticko-more>.