Dubrovačka parobrodarska plovidba

Dubrovačka parobrodarska plovidba (Dubrovačka plovidba, Ragusea) parobrodarsko društvo u Dubrovniku, osn. 1880. kao karatna zajednica nakon kupnje broda Dubrovnik (310 dwt). Nabavljeno 5 brodova (1889-92) za putn.-teretne pruge Albanija (Oboti)–Trst i Gruž–Bari. God. 1893. nabavljen parobrod (481 brt) nazvan također Dubrovnik; 1909. reorganizirano u akcionarsko društvo (najjači akcionar Federiko Glavić); ukupno 7 putn.-teretnih brodova (4333 brt, 2427 nrt). Uoči I svj. rata imalo je 6 brodova (3250 brt); 2 potopljena u ratu. God. 1918. priključena su društva Napried i Unione. Nakon I svj. rata brodovi su postali isključivo svojina Dubrovčanâ i baza buduće jugosl. trg. mornarice; 1920. društvo je dobilo 13 parobroda s ukupno 27 997 brt; od 1924. do 1930. postiže najveći razvitak: nabavljena su 4 teretna broda (ukupno 21 141 brt; 37 200 dwt) i putn. brod Kumanovo (1409 brt; 17 čv; pruga Trst–Split–Kotor); 26. 1. 1930. jz od rta Finisterrea potonuo je teretni br. Daksa; 1939. je imalo ukupno 10 teretnih parobroda duge plovidbe (45 197 brt, 78 894 dwt; najmoderniji i najbrži brod Dubrovnik, 9150 dwt) i 14 putn. brodova obalne plovidbe (6717 brt, 960 dwt; najmoderniji Kralj Aleksandar, izgrađen 1932, 2463 brt). U toku II svj. rata brodovi duge plovidbe ugl. su plovili u savezn. konvojima upotrebljavajući → NAVICERT (potopljena 2), a brodove obalne plovidbe rekvirirao je okupator (potopljeno 9). Flota nakon svršetka II svj. rata: 8 teretnih brodova (39 084 brt, 68 344 dwt) i 2 putn. broda (Kupari i Ston, ukupno 309 brt); nakon nacionalizacije (1946) brodovi su dodijeljeni novoosnovanim poduzećima u Rijeci. God. 1955. osnovana je → Atlantska plovidba.