elektronska cijev

elektronska cijev (elektronka), aktivni elektron. element u kojem su nosioci struje elektroni koji se gibaju u vakuumu ili inertnom plinu niska tlaka (vakuumske i plinom punjene cijevi). Primjenjuje se npr. u ispravljačima izmjenične struje (dioda), pojačalima, oscilatorima, multivibratorima (trioda i druge cijevi s više mrežica). Danas su e. c. gotovo zamijenili poluvodički elektron. elementi (kristalne diode i tranzistori). Posebna su skupina e. c. cijevi za pretvaranje svjetlosne informacije u električnu i obratno (snimačke i katodne cijevi) te rendgenska cijev. E. c. s putujućim valom specijalna je e. c. kojom se može pojačati intenzitet elektromagn. polja (oko 1 oktave u području mikrovalnih frekvencija). Međudjelovanjem elektron. snopa i elektromagn. vala kinetička energija elektrona povećava i energiju elektromagn. vala. Takva se cijev upotrebljava za povećanje osjetljivosti mikrovalnih prijemnika u radarima velikih dometa (radarski lokator) ili kao mikrovalni odašiljač kada je potrebno generirati signale u širokom frekvencijskom opsegu (radarski ometači; frekventno agilni radari).