morska struja

morska struja, gibanje vodenih čestica u morima (oceanima). Za plovidbu je značajno vodoravno površinsko strujanje označeno smjerom (točka obzora prema kojoj se giba mor. voda) i brzinom (čv ili cm/s); gl. i neposredan uzročnik stalnih m. s. nejednaka je razdioba Sunčeve toplinske energije na Žemljinoj površini, a posredni uzročnik vjetrovi, mor. mijene i nejednaka evaporacija. Gl. sistemi površinskih oceanskih strujanja teku od ekvatora prema polovima (→ svjetsko more): anticiklonalno (u smjeru kretanja kazaljke na satu) na s hemisferi i ciklonalno (u obrnutu smjeru) na j hemisferi; između ta dva strujna sistema teče od W prema E ekvatorska protustruja (poklapa se sa zonom ekvatorskih tišina). Indijski ocean zbog utjecaja monsuna ima poseban strujni sistem. Vertikalni strujni sistem nadoknađuje gubitke površinske vode: silazno strujanje (od površine dnu) u polarnim područjima, dubinsko strujanje prema ekvatoru i uzlazno strujanje (od dna prema površini) u ekvatorskim područjima. Aperiodične m. s., strujanje u kojeg se smjer i brzina mijenja u nepravilnim intervalima, ugl. sporadične struje uzrokovane vjetrom ili drugim uzročnikom. Geostrofička m. s., strujanje mora za ravnoteže između horizontalnih gradijenata tlaka i Coriolisove sile; izolinije dinamičke topografije odgovaraju strujnicama geostrofičkih struja, a njihov razmak određuje brzinu strujanja; za to su potrebni podaci temperaturi i slanosti za određen broj oceanografskih stanica. Gradijentska m. s., mor. struja uzrokovana gradijentskom silom; ta sila nastaje poremećajem idealne statičke ravnoteže zbog razlike u gradijentu tlaka; smjer joj je od višeg prema nižem tlaku, odn. od mjesta rjeđe (toplije i lakše) prema mjestu gušće (hladnije i teže) mor. vode; gl. je g. m.s. Golfska i Kuroshijska, a po količini vodene mase, Antarktička cirkumpolarna struja. Inercijalna m. s., strujanje u moru koje se nastavlja i nakon prestanka vjetra ili nekoga drugog primarnog uzročnika strujanja. Monsunska m. s., sezonsko strujanje koje prati smjer monsunskih vjetrova; posebno je izraženo u s dijelu Indijskog oceana; struja NE smjera počinje u aprilu, a najveću brzinu dostiže u julu i augustu; od septembra mijenja smjer prema SW s najvećom brzinom u januaru i februaru. Obalna m. s., relativno ustaljeno strujanje paralelno s obalom; ovisi i izljevu rijeka; uz razvedene je obale slabija, a uz oceanske se pojavljuje na granici prestanka razbijanja valova. Periodična m. s., struja koja u određenim vremenskim intervalima pravilno mijenja smjer i brzinu; glavni su uzročnik morske mijene, a zatim druga periodična gibanja u moru, npr. seš ili neke oscilacije duljih perioda (struje morskih mijena). Porivna vjetrena struja (engl. drift current), struja uzrokovana djelovanjem vjetra na površinu mora; teoretski, struja na s hemisferi skreće udesno od smjera vjetra, a na j ulijevo (→ Ekmanova spirala); glavne su u području → pasata i → zapadnih vjetrova. Površinska m. s., površinsko nejednoznačno definirano strujanje mora; često se definira dubinom termokline, na Jadranu 10 ··· ··· 30 m, a na oceanima 50 ··· 150 m. Rezultantna m.s., struja određena kao vektorski srednjak svih mjerenih podataka u određenoj tački i u određenom periodu, obično za 24 sata i za 10 dana. Vrtložna m. s., kružno gibanje vode; javlja se nailaskom struje na prepreku, između dvije struje suprotnog smjera i na rubovima velikih strujnih sistema. – Elementi struje: smjer (prema točki horizonta kamo struja teče) i brzina (u čv, cm/s ili M/dan). Podaci površinskim m. s. nalaze se u peljarima (Pilots), pomorskim kartama, peljarskim kartama (Pilot Charts), posebnim kartama i atlasima morskih struja (npr. Atlas of Surface Currents – North Atlantic), tablicama struja morskih mijena ili se mjere. Neposredan način određivanja elemenata m. s. temelji se na mjerenju zanošenja ili mjerenjima s nepomičnog stajališta (brod, usidrena plutača). Metodom zanošenja računa se prevaljeni put i smjer zanošenja nekog plutala (plovila) za određeno vrijeme; koristi se → boca plovak, → drift-kartica, strujni plovak ili relativan odnos prave (opažene) pozicije prema zbrojenoj poziciji broda (navigacijska metoda); za mjerenja s usidrenog (nepomičnog) broda ili plutače koristi se →  strujomjer. Pri posrednom određivanju elemenata m. s. koristi se: dinamička metoda, kojoj je osnova hidrostatička jednadžba – na osnovi rasporeda gustoće računa se polje tlaka, odn. polje masa (podesna za oceanska strujanja) ili TS dijagrami, iz odnosa temperature (T) i slanosti (S) definiraju se vodene mase jednakih svojstava, koje se kreću određenim sistemom strujanja i na temelju toga određuju gl. smjerovi gibanja tih masa; ta metoda uključuje i tzv. metodu jezgre, kojom se traži vodeni sloj s najvećom i najmanjom vrijednosti nekog elementa, pod pretpostavkom da se u tom sloju nalazi voda nekog drugog izvorišta (npr. sloj slabije slanosti atlantske vode u Sredozemnom moru). Suvremeni načini određivanja elemenata m. s. zasnivaju se na kompleksnom istraživanju (istodobno se analiziraju svi faktori), za razliku od starije metode odvojenog promatranja. To je važno i stoga što su m. s. promjenljiva pojava, ali su utjecaji vjetra, termohalinske strukture i inercijskih faktora približno istog reda veličine. Pri tome je u oceanskom strujanju važan utjecaj → Coriolisove sile.