morska tehnologija

morska tehnologija, skup znanja, sredstava (mor. tehnika) i procesa kojima se čovjek služi u iskorišćivanju mor. bogatstava (mora i podmorja kao izvorišta hrane, minerala, energije i prostora za različite namjene); združuje znanja moru i kopnenoj tehnologiji, posebno geološku, naftnu, rudarsku, brodograđevnu i dr. tehnologije. Mor. naftna industrija bavi se istraživanjem i proizvodnjom nafte i plina iz podmorja; upotrebljava brodove za geofizičko i seizmičko ispitivanje podmorja, istraživačke jedinice (platforme i brodovi), stambene, terminalske i si. platforme, opskrbne brodove, brodove za polaganje cjevovoda, podvodne jedinice (vozila) za rad, nadzor i održavanje, podvodne spremnike, naftne terminale i si. Mor. rudarstvo bavi se komercijalnim iskorišćivanjem minerala (osim nafte i plina) iz podmorja, tj. s površine mor. dna (manganski grumeni, tzv. noduli; pretpostavlja se da na morskim dubinama 4000 ··· 6000 m leži oko 1 500 000 t) i iz mor. tla (ugljen, željezna ruda, barit, sumpor; → Međunarodna vlast za morsko dno); grade se specijalni brodovi (npr. Glomar Explorer, Deepsea Miner II). Mor. prehrambena industrija obuhvaća sredstva i procese za istraživanje mor. životinjskih i biljnih izvora hrane (ribarstvo, marikultura). Mor. industrijskim postrojenjima pripadaju tvornice, procesni pogoni i si. uređaji smješteni na plovnim ili fiksnim objektima (brodovi, barže, fiksne platforme i si.) uz obalu ili na otvorenom moru. U pogonu na plovnim baržama nalaze se postrojenja za ukapljivanje plina iz podmorja, tvornice gnojiva, tvornice papira, pilane, cementare, šećerane, postrojenja za desalinizaciju mor. vode, tvornice za preradu ribe i si. Mor. komunalna djelatnost obuhvaća problematiku kopneno-mor. prijevoza, rukovanje otpacima i razvoj urbanih industr. prostora na moru. – God. 1975. u blizini Okinawe (Japan) izgrađen je prvi plovni grad Aquapolis; u blizini Nagasakija (Japan), Bostona i Los Angelesa (SAD) umjetni otoci služe za aerodrome.