otkrića, geografska

otkrića, geografska, otkrivanje, istraživanje i upoznavanje nepoznatih krajeva na Zemlji, najčešće radi trgovine; tek poč. 18. st. započinju prve znanstvene ekspedicije. Začeci širenja geogr. horizonta datiraju još iz prehist. razdoblja (← 3000), a vežu se za obale i Sredozemlja – najstarije poznate ekumene. Najveći prinos u starom vijeku dali su Feničani, Grci i Rimljani. Oplovivši čitavo Sredozemlje, Afriku (Hanon), obale z Evrope (Piteja) i Aziju do Indije i Kine (Nearh), proširili su geogr. spoznaje na gotovo čitav Stari svijet. U srednjem vijeku (5-15. st.) normanski pomorci (Ottar, Erik Crveni, Leif Eriksson) plovili su s Atlantikom, od Skandinavskog poluotoka do New Foundlanda, dok su arap. istraživači (Ibn Batuta, Al-Masudi) istraživali Bliski istok, te azij. obale i otočja. Od ← 3000. do 15. st. otkriveno je i opisano 11,2% zemaljske površine (21% kopna i 7,0% mora). U razdoblju tzv. velikih geogr. otkrića (kraj 15. st. i prva pol. 16. st.) iz temelja su izmijenjena geogr. znanja o Zemlji. Dotadašnja pom. iskustva i usavršavanje navig. instrumenata (magn. kompas, astrolab) olakšali su velika pom. istraživačka putovanja Španjolaca i Portugalaca. Otkrivena je i istraživana Amerika (K. Kolumbo, G. i S. Caboto, A. Vespucci, P. Á. Cabral, J. Carrier), pronađen plovni put oko Afrike za Indiju (B. Diaz, V. de Gama), te izvršeno prvo putovanje oko svijeta (F. de Magellan). Početak 17. st. obilježen je otkrićem Australije (W. Janszoon, L.V. Torres, W. Dampier), Novog Zelanda (A. Tasman), te istraživanjima Sjeveroistočnog (W. Barents, S. I. Dežnjev) i Sjeverozapadnog mor. prolaza (H. Hudson, W. Baffin, M. Frobisher, J. Davis). Dio poznatog kopna povećao se na 49%, a mora na 52%. Krajem 18. st. započela su istraživanja polarnih krajeva (V. J. Bering, H. i D. Laptev, J. Cook, G. Vancouver, S. I. Čeljuskin), te istraživanja unutrašnjosti kontinenta (A. Humboldt). Upoznato je 60% kopna i 92,2% mora. Tijekom 19. st. utvrđeno je postojanje Sjeveroistočnog (N. A. E. Nordenskjöld, O. Šmidt) i Sjeverozapadnog mor. prolaza (W. E. Parry, R. Amundsen), otkrivena je Antarktika (F. F. Belinsgauzen, J. Weddell, R. F. Scott, E. H. Shackleton) i magn. pol s hemisfere (John i James Ross). Oko 1900. poznat je gotovo cijeli svijet (95,7% Zemljine površine). Otkrićem magn. pola j hemisfere (E. Davis, D. Mawson), te osvajanjem Sjevernog (R. E. Peary, 1909) i Južnog geografskog pola (R Amundsen, 1911) završena su najvažnija geogr. otkrića.