podmorničko pogonsko postrojenje

podmorničko pogonsko postrojenje, sistem za proizvodnju energije za poriv podmornice i rad ostalih pomoćnih uređaja. Konvencionalne podmornice imaju postrojenja za površinsku (šnorkelsku) i podvodnu plovidbu. Osnovni pogonski stroj za površinsku vožnju dizelski je motor koji izravno pogoni vijčani propeler ili generator; postrojenje može biti s izravnim dizelskim motornim pogonom ili s dizelsko-el. pogonom. U izravnoga dizelsko-elektromotornog pogona dizelski motor u površinskoj (šnorkelskoj) plovidbi izravno pogoni brod. vijak; u podvodnoj plovidbi to obavlja elektromotor koji se napaja strujom iz akumulatorske baterije; elektromotor u površinskoj plovidbi može biti generator za punjenje akumulatora. U dizelsko-električnog pogona porivni elektromotor pokreće brod. vijak u površinskoj i podvodnoj plovidbi; pri tom se napaja strujom iz akumulatorske baterije ili strujom iz generatora preko gl. rasklopne ploče (u nižim režimima plovidbe višak struje se akumulira u baterije). Nekad se mjesto dizelskog motora primjenjuje plinska turbina, a u novije vrijeme → Stirlingov motor, koji usisava ohlađene i kisikom obogaćene ispušne plinove; kisik se skladišti u plinovitu odn. tekućem stanju ili se uzima iz raznih superoksida (H₂O₂). Ovakav uređaj poznat je kao »kružni tok« odn. → Walterov pogon. U nuklearnih podmornica postrojenje se sastoji od → nuklearnoga brodskog reaktora s biološkim štitom, uređaja za hlađenje jezgre, parnog kotla, turbine visokog i niskog tlaka s kondenzatorom i reduktorom broja okretaja; tu spadaju i uređaji za nadzor, regulaciju i upravljanje; p. p. bitno se ne razlikuje od → nuklearnoga brodskog pogona. Razvojem nukl. postrojenja ostvaren je jedinstveni pogon za površinsku i podvodnu plovidbu podmornicom (bez prisutnosti atmosferskog zraka).