pomorsko pravo

pomorsko pravo, skup pravnih propisa kojima se reguliraju pom.-društveni odnosi u vezi s morem i pom. djelatnostima; budući da u tome značajno mjesto pripada plovidbi, p. p. često se naziva pom. plovidbeno pravo. P. p. dijeli se na međunarodno (javno i privatno) i unutrašnje (imovinsko i upravno). Međunar. javno p. p. regulira odnose između međunar. subjekata (prvenstveno država i međunar. organizacija); pripadaju mu i konvencije ο sigurnosti na moru; dijeli se na međunarodno p. p. u miru i u ratu (→ ratno pomorsko pravo). U novije vrijeme međunar. javno pravo naziva se pravo mora. Međunar. privatno p. p. sadržava odredbe ο sukobu zakona, a obuhvaća i imovinskopravne konvencije. Unutrašnje imovinsko p. p. regulira specifične imovinskopravne ugovorne i vanugovorne odnose nastale plovidbom (ugovori ο iskorišćivanju brodova, strana prava na brod, problemi u vezi sa sudarom, spašavanjem, havarijom i dr.). Unutrašnje upravno p. p. uređuje prvenstveno sigurnost na moru (obuhvaća propise ο drž. pripadnosti broda, ο organizaciji → pomorske uprave, ο radu u lukama, o brod. ispravama itd.). Taj pojam uključuje pravo pom. osiguranja (osiguranje protiv pom. rizika), pom. radno p. (norme ο radnim odnosima u pomorstvu), krivično p. (suzbijanje krivičnih djela protiv poretka na moru te prijestupa i prekršaja na moru; uključuje i disciplinu na brodu), procesno p. (norme ο nadležnosti sudova u pogledu p. p, normiranje postupaka za rješavanje tih sporova, specifične norme za izvršenje presuda i dr. akata koji se provode na brodovima).