ronilačko zvono

ronilačko zvono, četvrtasta ili ovalna čelična komora, otvorena u donjem dijelu i opremljena štropom za dizanje i spuštanje; sastavni je dio starijih ronilačkih sistema za prijenos ronilaca na većim dubinama; r. z. s pretkomorom ima dvoja hermetička vrata između kojih je pretkomora za izjednačenje tlaka i saobraćaj; s matičnog broda se cijevima (pupkovina) dostavlja mješavina za disanje, održava telefonska veza, zatvara i otvara dno zvona i dr. Pri obavljanju samostalnih radova ronioci se opskrbljuju smjesom za disanje iz boca pričvršćenih s vanjske strane zvona; te boce u nuždi služe i za održavanje potrebnog tlaka u zvonu. R. z. može se upotrijebiti i kao promatračka komora u kojoj se tlak (od 98,07 · 10³ Pa) umjetno regenerira. Iz r. z. razvio se podvodni keson. – R. z. spominje se u Aristotelovim rukopisima; drveno ronilačko zvono iz 1690 (brit. znanstvenik Edmond Halley) služilo je kao prototip mnogim sličnim napravama. McCanneovo r. z. ima dva dijela s pretkomorom; u RM SAD od 1927. Njime su 1939. spašena 33 čl. podmornice Squalus (→ spašavanje podmorničara).