topografija, izobarička

topografija, izobarička. 1. Reljef izobaričke plohe (stalnog atmosfer. tlaka) prikazan izohipsama; visina te plohe na kojoj vlada određeni tlak ovisi o veličini i o temp, zraka ispod dotične visine, a izražava se u geopotencijalnim metrima (gpm). Apsolutna i. t., visina izobaričke plohe nad morem, na karti prikazana izohipsama koje u slobodnoj atmosferi (iznad 1 km) prikazuju strujanje zraka na dotičnoj visini. Relativna i. t., visina jedne izobaričke plohe nad drugom prikazana relativnim izohipsama koje se mogu smatrati izotermama srednje temperature zračnog sloja. 2. Reljef izobaričke plohe u moru prikazan izobatom, pri čemu se dubina izražava u geopotenci jalnim ili dinamičkim metrima. Kako se uzima da je mor. površina približno izobarička ploha, mogu se apsolutne topografije izobaričkih ploha u moru crtati samo ako se utvrdi da u nekoj dubini postoji izobarička ploha koja se podudara s nivo-plohom geopotenci jala, tj. koja je horizontalna. Ako takve horizontalne izobaričke plohe nema, mogu se određivati samo relativne izobaričke topografije; iz njih se računaju relativne gradijentske struje, koje su analogne termičkom vjetru u atmosferi. U moru se topografije izobaričkih ploha određuju za neko dulje vrijeme (mjesec, god. doba, godina), pa se dobivaju srednje relativne (a po mogućnosti i stvarne) gradijentske struje.