Afrika

Afrika, prema veličini drugi kontinent na Zemlji; 30 309 495 km² ili oko 20% Zemljina kopna (66% A. leži na s hemisferi; oko 75% u trop. pojasu, ostatak u suptropskom); 537 619 000 st. ili 18 st./km² (oko 11% svj. st.; 1984); u gradovima živi oko 30% st.; 10 gradova s više od mil. st.; najveći je Kairo (5 881 000 st., 1983, metropolitansko područje 10 000 000 st., 1984). Stanovnici su hamitski narodi, crnci, negroidni Pigmeji i Bušmani, evr. doseljenici i Arapi; autohtono st. 97% ukupnog. U A. se govori više stotina jezika. Od rta Bianca (Ras al-Abyad) na s (37°20' Ν) do rta Agulhasa na; (34°51' S) duga je oko 8000 km; od rta Verdea (Vert) na z (17°35' W) do rta Hafuna na i (51°28' Ε) široka je 7500 km. Od Evrope je odvojena Gibraltarskim vratima (7,5 M), od Azije Sueskim kanalom. Obala joj je duga 25 904 km, ali slabo razvedena (na 1000 km² kopna 1 km obale); jedini je veći zaljev Gvinejski (Atlantski ocean); malo je dobrih sidrišta; ispred obale Crvenog mora brojni koraljni grebeni i jake struje otežavaju plovidbu. Otoci obuhvaćaju 2% ukupne površine; u Atlantskom su oceanu Kapverdski, Kanarski i Bissagoski otoci, Madeira, Bioko, Principé, São Tomé, Annobón (Pagalu) te pučinski otoci: Ascension, Saint Helena i Tristan da Cuñha; u Indijskom oceanu: Madagaskar (587 041 km²), Mafio, Zanzibar, Peruba, Comori, Aldabra, Seychelli, Mauritius, Réunion i Sokotra; u Crvenom je moru Dahlački arhipelag. U Atlantski ocean utječu rijeke: Senegal, Gambija, Niger, Kongo, Cunene, Oranje; u Indijski ocean: Limpopo, Zambezi, Rufiji, Rovuma i Juba; u Sredozemno more: Nil, Tafna, Sig, Chéliff. Nilskom porječju pripadaju tektonska jezera: Viktorijino, Albertovo, Edwardovo, Kyoga, Kivu i Tana; porječju rijeke Konga: Tanganyika, Bangweulu, Mweru; porječju rijeke Zambezija: Malawi (Nyasa) i Chilwa; bez otjecanja u more: bočata jezera Čad i Ngami; u Atlaskom gorju plitka slana jezera (šotovi); umjetna jezera: Volta, Kariba i Cabora Bassa na rijeci Zambeziju i Naserovo jezero (na Nilu). Klimatski pojasovi (2 trop., 2 pustinjska i 2 umjerena) i vegetacijske zone poredani su simetrično prema ekvatoru. Mediteransku klimu imaju krajnji sz i jz dijelovi. Na vremenske prilike utječu zračne mase trop. i polarnog podrijetla; strujanje zraka, posebno u obalnom području, pod utjecajem je pasatne cirkulacije; osjeća se jak utjecaj azorske i saharske anticiklone; područje od rta Verdea do Rta dobre nade pod utjecajem je afr. SW monsuna, na koji se nastavlja SE pasat; od rta Verdea do rta Lopeza puše E-ENE vjetar (harmatan); apsolutni je maksimum temp. u Libiji (58 °C), a minimum u Maroku ( ‒24 °C); najviše oborina ima zavala rijeke Konga i z primorje (do 2000 mm); prema s i j dijelovima A. oborine se smanjuju (manje od 300 mm), u i, jz i s dijelu iznose 500 ··· 2000 mm. Poljoprivredom se bavi 65% aktivnog st.; prevladava ekstenzivna poljoprivreda, a intenzivna u delti rijeke Nila; monokulturna (plantažna) poljoprivreda proizvodi za izvoz; na sz i krajnjim j dijelovima mediteranska poljoprivreda i sitno stočarstvo; u suhim krajevima nomadsko ili ekstenzivno stočarstvo. Ribarstvo je ugl. nerazvijeno; prema ulovu mor. organizama na prvom mjestu je Južnoafrička Republika, zatim Nigerija, Maroko, Namibija, Tanzanija i Gana. Ležišta nafte, fosfata, željezne, uranske i bakrene rude, dijamanata, zlata i dr. Industrija je vrlo slabo razvijena, osim u Južnoafričkoj Republici (2/3 industrije); prerađivačka industrija u Zairu, Zimbabveu, Nigeriji; u atlaskim zemljama razvija se kem., petrokem, i metalurška industrija. Nerazvijena brodogradnja; prema tonaži porinutih brodova na prvom mjestu je Egipat (25 415 brt; 1985). Prometna je mreža slabo razvijena; oko 76 000 km željezničkih pruga ili samo 2,5 km/1000 km² (Južnoafr. Republika 34%, atlaske zemlje 13%, Egipat 7%). Dakar je važno zrakoplovno čvorište između Evrope i Južne Amerike. Od rijeka prometno značenje imaju Nil, Senegal, Gambia, Benue, Niger, Ogooué, Cuanza i porječje rijeke Konga. Mor. luke s god. prometom većim od 10 mil. t: Richard’s Bay, Saldanha Bay i Durban (Južnoafr. Republika), Sidra, Zuetina (Libija), Arzew (Alžir), Bejaia, Skikda, Casablanca (Maroko), Bonny (Nigerija). Afr. brodarstvo još je u začetku, 36 je država s izlazom na more, a trg. flotu ima 28 zemalja; najveću flotu ima Liberija, zatim Alžir, Egipat, Libija, Južnoafr. Republika, Maroko, Nigerija i Tunis. – Imenom A. Rimljani su nazivali svoje posjede u današnjem Tunisu i Tripolitaniji. U starom vijeku afr. su obalu upoznali Feničani; već u ← 10. st. izraelsko-fenička pom. ekspedicija trgovala je u zemlji Ofiru (vjerojatno Zimbabve); u ← 9. st. Feničani su otkrili Kanarske otoke i Madeiru, a na poč. ← 6. st. njihovi su brodovi iz Crvenog mora oko Rta dobre nade doplovili u Sredozemno more; Kartažanin Hanon dospio je ploveći uz atlantske obale do Kameruna u dr. pol. ← 6. st. Poslije su si i s Afriku upoznali grč. trgovci, kolonisti i najamnici, rim. i arap. osvajači. Od arap. putnika najpoznatiji su u 12. st. El Idrisi i u 14. st. Ibn Batuta. Port. pom. podvizi (D. Días, D. Cão, B. Días, V. da Gama i dr.), za kojih su u 15. i 16. st. pomorci ploveći uz afr. obalu i oko Rta dobre nade doprli do Crvenog mora, označili su početak evr. penetracije (Englezi, Nizozemci). Između 16. i 19. st. A. je za evr. sile bila izvor ropske radne snage i postaja na putu za Indiju i ji Aziju; stoga su one tada držale samo obalna uporišta. Osvajanjem Alžira u prvoj pol. 19. st. Francuzi su počeli prodirati u s i z dio kontinenta; u dr. pol. 19. st. A. je predmet suparništva među evr. silama, koje zauzimaju golema njezina područja. Zauzimanju je prethodilo ili ga pratilo istraživanje (J. Krapf, J. Rebmann, D. Livingstone, R. Burton, J. Speke, A. Grant, S. Baker, G. Nachtigal, Η. Μ. Stanley, D. Baumann; hrv. istraživači D. Lerman i braća M. i S. Seljan). Do poč. 20. st. A. je postala kontinent kolonijalnih posjeda (11% 1876; 96% 1914); ugl. je dekolonizirana u dr. pol. 20. st. Osim Južnoafr. Republike sve su afr. države članice Pokreta nesvrstanih zemalja.