artiljerijsko oružje

artiljerijsko oružje, vrsta vatrenog oružja kojim se art. projektil izbacuje tlakom plinova nastalih izgorijevanjem baruta u cijevi. Na ratnom brodu su to topovi lakog (20 ··· 51 mm), srednjeg (57 ··· 127 mm) i teškog kalibra (više od 127 mm) koji se od kopnenog topa razlikuju načinom ugradnje. Suvremeni brod. topovi većinom su univerzalni (gađanje ciljeva u zraku, na moru i kopnu); pokreću se strojevima (elektromotorni ili elektrohidraulički servomehanizmi) na temelju signala koje daje art. računalo; najčešće su bez posade na lafetu odn. u kupoli; na topovskoj kupoli ugrađeni su i senzori (radar, TV i IC) za otkrivanje i praćenje cilja, računalo i kompleksni sistem za dovod municije; brod. topovi redovito mogu gađati i s nekoliko vrsta municije. – A. o. pojavljuje se u 14. st.; od 16. st. do sredine 20. st. glavno je naoružanje većine rat. brodova; razvojem dobiva nazive: bombarda, kulevrina, serpentina, falkon, karonada, basilisk i dr. Top ima dugačku cijev (30 ··· 85 kalibara). Rak. bacač u širem smislu također pripada art. oružju.