Baltičko more

traži dalje ...

Baltičko more (lat. Mare Balticum), rubno more Atlantskog oceana, između evr. kopnene mase, Skandinavskog poluotoka i poluotoka Jyllanda; 422 700 km². Veliki zaljevi: Botnički, Riški i Finski. Sa Sjevernim morem povezuju ga Mali i Veliki Belt, Oresund te Götski (preko Kattegata i Skagerraka) i Kielski kanal. Obala pretežno niska i pješčana; slatkovodna jezera u obalnom pojasu (Haff) odvojena su od mora pješčanim prudovima (Nehrung); na estuariju rijekâ Odre, Visle i Njemena pješčani prudovi zatvaraju lagune (Pomorska, Vislanska i Kurska zatoka); fin. i šved. obala dobro razvedene, karakteristični mnogobrojni otočići i hridi (skjär); u stockholmskom području skupina od oko 7000 otočića (Stockholmgård). Na ulazu u Botnički zaljev leži Ålandsko otočje. Najveća dubina 459 m u Landsortskoj zavali i 249 m u Gotlandskoj zavali; sr. dubina 48 m. Dno B. m. dio je atlantskoga kontinentskog šelfa; pretežno je pokriveno crvenom glinom i pješčanim nanosima; kamenito dno u području Adlerskog praga između Bornholma i Rügena, duboko je 3,6 m. Sr. temp. zraka u januaru 0 ··· 11 °C, u junu 14 ··· 17 °C. Za plovidbu su opasne jutarnje magle, osobito u proljeće; zimi su česte lokalne ciklone sa W vjetrom u središnjem dijelu i S vjetrom u Botničkom zaljevu; oluje od oktobra do maja; godišnje padne 300 ··· 800 mm oborina; na s obalama Botničkog zaljeva oko 170 snježnih dana. Temp. površinskog sloja vode zimi oko 0 °C, mjestimično do – 3 °C; ljeti 12 ··· 17 °C; slanost površinskog sloja mora u Skagerraku i Kattegatu 30‰, a u ostalim dijelovima (zbog velikog pritjecanja slatke vode) 3 ··· 6‰; u dubinskim slojevima 12 ··· 17‰. Boja je mora tamna ili svijetlozelena; zbog obilnog planktona prozirnost je veoma slaba; s dio Botničkog i Finskog zaljeva zaleđen je od oktobra do marta; ledeni blokovi kontinentskog i riječnog podrijetla opasni su za plovidbu osobito između otoka Ölanda i Gotlanda. Amplituda mor. mijena do 0,18 m. Baltička mor. struja teče uz skandinavske obale, kod Stockholma skreće prema S; jedan ogranak prolazi kroz Kalmarski prolaz, drugi između Gotlanda i i baltičke obale; dalje zakreće prema dan. prolazima; brzina l ··· 2 čv na otvorenom moru, a 3 ··· 4 čv uz obalu. U B. m. ima oko 200 planktonskih vrsta. Razvijeno je ribarstvo (sleđ, losos, oslić, riječna jegulja i srdela). Gl. luke: Karlskrona, Norrköping, Stockholm, Vaasa, Turku, Helsinki, Lübeck, Greifswald, Szczecin, Gdańsk, Kaliningrad, Klaipeda i Riga. – Do 8. st. baltički Slaveni drže j obale B. m.; od 9. st. potiskuju ih Nijemci. Nakon mira u Stralsundu (1370) Baltikom gospodari Hanza, a zatim Švedi, Poljaci i od 1721. Rusi. Nakon II svj. rata SSSR je prva pom. sila na Baltičkom moru.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

Baltičko more. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.12.2024. <https://pomorski.lzmk.hr/clanak/balticko-more>.