barička topografija

barička topografija, prikaz reljefa izobaričke plohe na karti konstantne visine ili na karti konstantnog tlaka s pomoću → izohipsa, koje su najčešće označene geopotencijalnim metrima (gpm; → geopotencijal). Karta apsolutne b. t. prikazuje izohipse (npr. 1000 mbar) s visinama mjerenim od srednje mor. razine; zrak struji približno duž izohipsâ. Karta relativne b. t. prikazuje izohipse prema nekoj nižoj izobaričkoj plohi (npr. 1000 mbar/500 mbar); veće vrijednosti izohipsâ označuju toplije zračne slojeve, a manje hladnije. U oceanografiji se određuje samo relativna b. t., a na osnovi temp. i slanosti računa se vertikalni razmak između izobaričkih ploha; dubina se izražava dinamičkim metrom (njemu odgovara geometrijska visina 10/g); b. t. redovito se izračunavaju srednje vrijednosti elemenata mor. strujâ (za god. doba, godinu). Izobarička ploha na kojoj nema gibanja vodoravna je; u Tihom oceanu nalazi se na dubini od oko 1500 m, u Atlantskom oceanu dubina joj je promjenljiva.