Biograd na moru

Biograd na moru, gradić i općinsko središte (4560 st., 1981) u s Dalmaciji; smješten je na malom poluotoku između uvalâ Bošane i Solinâ, na kopnenoj strani i ulaza u Pašmanski kanal. Zidana obala; lučica zaštićena gatom i lukobranom; marina (1986): 670 vezova, 200 mjesta na kopnu. Razvijen turizam i poljoprivreda; tvornica mreža. Ispostava Lučke kapetanije iz Zadra. Trajekt za Tkon (otok Pašman). U arheol. zbirci zavičajnog muzeja predmeti iz potopljene galije (16/17. st.), otkrivene 1967. kod otočića Gnalića. – Na području današnjeg B. postojalo je ilir. i ilir.-rim. naselje Blandona. Među hrv. gradovima prvi se put spominje u 10. st. (Belgradon, poslije Belgradum). Nakon pom. bitke u Pašmanskom kanalu između mlet. i hrv. flote (1000), B. se predao Mlečanima. Ponovo je u sklopu Hrvatske oko 1018. i postaje prijestolni grad; 1102. u B. je okrunjen prvi hrv.-ug. kralj Koloman. Od 1409. do 1797. pod mlet. vlasti; često izložen tur. napadima (osobito 1521); pučanstvo uz obalu organiziralo je hrv. nar. vojsku i oružane odrede brodicâ s uporištem u B. (barche armate dei Croati di Zaravecchia). Turci su posljednji put opustošili B. za Kandijskog rata (1646). U NOR-u je poč. 1942. osnovan Biogradski vod (odred), a koncem 1943. Obalna komanda Kninskog sektora, III POS (preteča partiz. rat. mornarice u s Dalmaciji). Neprekidno su se održavale prekomor. ilegalne partiz. veze. B. je oslobođen 1. 11. 1944.