Bolivija

traži dalje ...

Bolivija, država u Južnoj Americi, između Brazila, Paragvaja, Argentine, Čilea i Perua; 1 098 581 km²; 6 876 000 st. (1989): Indijanci (42,8%), mestici (31,2%), bijelci (14%); porast st. 2,8% (1980-85). Gl. grad Sucre (84 505 st., 1984), sjedište vlade La Paz (955 000 st., 1986). Službeni jezik španjolski, razgovorni kečua i ajmarski. Novčana jedinica boliviano (1 BOP = 100 centavosa). Društveni bruto-proizvod 510 $/st. (1983). B. zauzima visokoplaninsko andsko područje s ravnjakom i nizinu porječja rijeka Amazone i La Plate. Klima zbog razlika u apsolutnoj visini varira od tropske do surove arktičke. Rijeke pripadaju porječju Amazone (Madeira s pritocima Benijem, Madre de Diosom, Mamoréom) i La Plate odn. Paraguaya (Pilcomayo i druga). Najveća jezera Titicaca (6900 ··· 8300 km²) i Poopó (3000 km²) ne otječu k moru. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 46,4% aktivnog st., u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 16,9%, a u uslužnim djelatnostima 36,7%. Uzgaja se krumpir, kukuruz, manioka, riža, žitarice, ječam, slatki krumpir, šećerna trska, banana, pamuk, naranča, kava, kakao, duhan. Proizvodnja drva i kaučuka. Stočarstvo (1984): najviše ovaca (9 mil.) i goveda (4 mil.). Šumarstvo (1983): 1,3 mil. m³ drva; kaučuk. Ribarstvo (1983): 5617 t slatkovodne ribe; lovi se uglavnom na jezeru Titicaki. Rudarstvo: ležišta antimonske (9765 t čista Sb, 1984; 2. u svijetu), kositrene (26 773 t čista Sn, 1982; 3. u svijetu), volframske, cinčane, olovne i bakrene rude, zatim zlata, srebra, zemnog plina (2600 mil. m³, 1984) i nafte. Prehr., tekstilna, duhanska, cementna i petrokem. industrija; talionice obojenih metala. Gl. izvozni proizvodi: zemni plin (45%), kositar (25%), kava (2%), šećer (2%), drvo (1%). Vrijednost izvoza (1985): 673 mil. $ (Argentina 48%, SAD 20%, Nizozemska 6%). Vrijednost uvoza (1985): 582 mil. $ (SAD 28%, Argentina 14%, Brazil 14%, Japan 12%, Meksiko 6%). Prometna mreža: 3733 km željezničke pruge i 40 975 km cesta (4% asfaltiranih). Međunar. aerodromi: La Paz i Oruro. Unutrašnji plovni putovi dugi su 14 000 km; rijeke Beni, Mamoré i dr. povezuju Boliviju s braz. lukama Pôrto Velhom (rijeka Madeira) i Belémom (ušće rijeke Amazone); rijekom Paraguayern i njezinim bolivijskim pritokom Pilcomavom roba se prevozi do argent. luka Asuncióna, Rosarija (Paraná) i Buenos Airesa (La Plata). Znatan dio robnog prometa ide preko Antofagaste i Arice (Čile), Santosa (Brazil) i Mataranija (Peru). Trgovačka flota (1986): 2 broda za generalni teret (ukupno 14 913 brt). Ratna mornarica obuhvaća jezersku flotilu i morn. pješadiju; na čelu je zapovjednik RM; flotila (1986): 6 p. br., 5 p. č.; ukupno 4000 ljudi; gl. baze: Tiquina, Lomo Suarez i Puerto Horquilla. – Od 1538 (Η. i G. Pizarro) Β. je pod španj. vlasti, protiv koje je 1780-83. izbio indijanski ustanak i od koje se oslobodila nakon višegodišnjih borba; samostalna republika (nazvana prema oslobodiocu S. Bolivaru) proglašena je 1825. U ratu s Čileom (1879-84) izgubila je pokrajinu Antofagastu, a u ratu s Paragvajem (1932-35) gotovo cijelu pokrajinu Chaco. Nakon II svj. rata izbili su ustanci seljaka bezemljaša i rudarski štrajkovi; voda Nac. revoluc. pokreta V. Paz Estenssoro (predsjednik 1952-56. i 1960-64) nacionalizirao je kositrene rudnike, donio zakon o agrarnoj reformi i uveo opće izborno pravo. Od 1964. na vlasti su ugl. voj. režimi. Čl. Pokreta nesvrstanih zemalja.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

Bolivija. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 24.5.2025. <https://pomorski.lzmk.hr/clanak/bolivija>.