detektor

detektor (lat.), uređaj ili sistem koji posebnim osjetilima (senzori) samostalno otkriva neku pojavu ili stanje, iz primljenog signala izvlači podatke ili iz nosioca određene pojave zaključuje o njezinu stanju; posebno je značajan za pojave nezamjetljive čovječjim osjetilima. Svaki d. ima automatski svjetlosni i zvučni alarm koji se uključuje kad dotična pojava postigne graničnu vrijednost. D. bojnih otrova otkriva prisutnost, vrstu i koncentraciju bojnih otrova u zraku i moru. Vrste: automatski d. b. o. otkriva bojne otrove u neopasnoj koncentraciji, a njihovu prisutnost označuje svjetlosnim ili zvučnim signalom; može biti fotokalorimetrijski, biokemijski, s elektrometrijskom ćelijom, luminiscentni, infracrveni ili ionizacijski; univerzalni d. b. o. radi na principu kem. ili biokem. reakcije parâ bojnih otrova na neke reagense u indikatorskoj cjevčici; u JNA upotrebljava se tip HD-Μ1; radiološko-kem. d. pored bojnih otrova otkriva i prisutnost radioaktivnog zračenja; radi na principu fotokalorimetra. D. infracrvenog zračenja otkriva za oko nevidljivo infracrveno zračenje; može biti toplotni, fotoelektrični, fosforografski i fotografski. D. ionizacijskog zračenja (dozimetar) otkriva zračenje i mjeri mu intenzitet; radi na principu reakcije detekcijskog medija na ionizacijsko zračenje, a učinci se registriraju na osnovi el., svjetlosne, kem. ili dr. pojave. D. plina (pare) radi na principu katalitičke oksidacije zapaljivog plina (pare) i mjerenja promjene el. otpora katalizatora zbog promjene temperature; mjerne skale redovito su podijeljene 0 ··· 100 ili 0 ··· 50% od požarne (eksplozivne) plinske opasnosti; primjenjuje se na tankerima i brodovima u kojih postoje opasnosti od eksplozije zapaljivih plinova (pare); znatno širu primjenu ima na podmornicama (prati se stanje CO₂, O₂ i H₂) i na tankerima (prati se stanje naftnih para odn. prirodnog plina). D. požara dio je protupožarnoga brod. sistema koji se kao senzor nalazi u pojedinim prostorijama; na zapovjedničkom mostu nalazi se kontrolni (indikatorski) ormarić. Vrste: temperaturni d. p. aktivira se kad temp. u prostoriji prijeđe određenu granicu ili kad naglo počne rasti; za veće prostorije pogodniji je svjetlosni d. p. (reagira na plamen) ili ionizacijski d. p. (reagira na pojavu plinova); dimni d. p. aktivira se na dim; kroz cijevi vatrogasnog sistema koje povezuju d. p. s kontrolnim ormarićem stalno se usisava zrak; dim će se pojaviti na otvoru ormarića i izazvati promjenu toka struje u fotoćeliji, koja će nakon pojačanja aktivirati zvučne ili svjetlosne signale uzbune; prekretnim ventilom prekida se dovod zraka, a nakon zatvaranja ventilacijskih kanala i isključivanja ventilacije pušta se CO₂ u prostore zahvaćene požarom. D. rosišta neposredno određuje sadržaj vlažnosti zraka brod. prostorijâ (skladišta); provodljivost otopine Li Cl, kojom je natopljen senzor, razmjerna je količini vodene pare u zraku; izmjerena temp. neposredno je ovisna o temp. rosišta (→ cargocaire).