dipol

dipol (grč.), par točkastih ili linijskih el. naboja suprotne polarnosti u jedinici obujma, na ekstremno malom razmaku; svaki d. ima svoj potencijal (električni, magnetski) i jačinu polja. Usamljeni d. u prostoru ima neusmjereno zračenje, a usmjerenim slaganjem više d. u niz dobivaju se multipolovi; kvadripol se sastoji od dva dipola. Magnetski d. nastaju u magnetizmu zbog struja koje teku zatvorenim petljama ili vodičima, te u feromagn. tvarima u kojima se magn. stanja mijenjaju zbog utjecaja vanjskoga (Zemljina) magn. polja. Veći čelični objekti (brodovi, podmornice) puni su veoma malih magnetskih d. i različito usmjerenih dipolnih momenata u jedinici obujma. Elektromagnetski ili Hertzovi d. javljaju se u elektromagn. polju svakog radio-odašiljača i na njima se zasniva radio-difuzija, redovito u višim frekvencijskim područjima (u UHF i VHF radio-komunikacijama, na televiziji i u starijih tipova radara). U prijemnih odn. predajnih radio-antena takvih frekvencija, fiz. duljina d. približno je jednaka polovici valne duljine; usmjerenim slaganjem multipolova dobivaju se multipolne antene određene karakteristike.