Dubrovnik

traži dalje ...

Dubrovnik, luka, grad (43 844 st., 1981) i turist. središte na ji obali Jadranskog mora (SR Hrvatska); smješten u podnožju brda Srđa (412 m), od rta Orsule do Rijeke dubrovačke; stari dio grada, okružen zidinama, urbanistički je i arhitektonski skladna građevinska cjelina izgrađena ugl. nakon katastrofalnog potresa 1667. U Dubrovniku se razvija brodarstvo (→ Atlantska plovidba), putn. mor. promet i turizam (→ Atlas); D. je također znanstveno i školsko središte: Zavod za povijesne znanosti, Zavod za istraživanje korozije i desalinaciju Istraživačkog centra JAZU, Biološki zavod, Naučna biblioteka, Pom. muzej, Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje pomoraca, Pomorski fakultet, Fakultet za turizam i vanjsku trgovinu, postdiplomski studij, međunar. Slavistička škola (Zagreb–Dubrovnik); u D. se održavaju svake godine Dubrovačke ljetne igre. Stara gradska luka, zaštićena lukobranom Porporelom (za brodove do 3 m gaza, vezovi za čamce), danas ugl. služi za lokalni turist. promet. Gl. dubrovačka luka, otvorena za međunar. promet, nalazi se u Gruškom zaljevu (na ulazu dubina oko 30 m); vezovi Batahovina i Sustjepan u donjem dijelu Rijeke dubrovačke. Operativna obala za teretne brodove duga 997 m, dubina 8 ··· 12 m; 14 388 m² natkritoga skladišnog prostora, laka i teška lučka mehanizacija, rashladno skladište (3000 m2 ili 27 000 m³), silosi za cement; na sidrištu, 0,8 Μ od rta Kantafiga, dubina 25 ··· 35 m. Putn. dio luke obuhvaća obalu od Batale do gata Petke; vez za trajekte; dubina do 5 m. Ukupan lučki promet (1986): 201 124 t tereta (ugl. voće, povrće, prehrambeni artikli, cement, drvo te nafta za potrebe INE), iskrcaj 126 344 t, ukrcaj 74 780 t; 516 322 putnika (u međunarodnom prometu 186 175 putnika), ukupno uplovila 3172 broda (2 092 757 nrt), 2776 domaćih brodova (792 644 nrt) i 396 stranih brodova (1 300 113 nrt). U luci marina za jahte (RO luka Dubrovnik): 150 vezova i 50 mjesta na obali; u Rijeci dubrovačkoj marina Dubrovnik (Komolac): 420 vezova i 250 mjesta na obali (1986). Brodogradilište u Mokošici (RO Atlas), navoz za brodove do 300 dwt. Lučka kapetanija u D. obuhvaća područja dubrovačke, korčulanske i lastovske općine; ispostave: Vela Luka, Korčula, Ubli (Lastovo), Trpanj, Trstenik i Ston (Pelješac), Sobra (Mljet) i Cavtat. – D. (Rausa, Ragusa, Ragusium) se razvijao kao središte komune pa Dubrovačke Republike. Nakon njezine propasti u D. je u 19. st., pod austr. vlasti, nakon prvotne letargije i gospodarskog zastoja, obnovljeno pomorstvo; na polit. planu ilirski je pokret tu našao pristaše, a u doba hrv. nar. preporoda u Dalmaciji D. je bio među istaknutim pobornicima njezina sjedinjenja s Hrvatskom. U gradu su djelovale privatne naut. škole (P. Saltarić, H. Weber), a javna naut. škola otvorena je 1852; obnovljeno je brodarstvo s jedrenjacima velike i duge plovidbe (→ Dubrovačko pomorsko društvo, 1869-89) te privremeno i brodogradilište u Gružu; od 1880. počinje se razvijati parobrodarstvo (→ Dubrovačka parobrodarska plovidba). Od 1901. sve važnija postaje gruška luka (između dva svj. rata prema prometu treća, prema skladišnom prostoru prva naša luka). Od 1923. do 1941. u D. se nalazila PVA. Za aprilskog rata 1941. D. su okupirali Talijani, a zatim ga predali tzv. NDH; u gradu je radio MK KPH (5 ćelija, 20 članova KP) i MK SKOJ, Odbor nar. pomoći i ilegalni GNOO; izvršeno je nekoliko manjih akcija; više grupa pripadnika NOP-a otišlo u partizane. Septembra 1944. D. su okupirale njem. jedinice. D. je 18. 10. 1944. oslobodila 29. hercegovačka divizija.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

Dubrovnik. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 21.3.2025. <https://pomorski.lzmk.hr/clanak/dubrovnik>.