Ekvatorska Gvineja

Ekvatorska Gvineja, država u z Africi s izlazom na Gvinejski zaljev (Atlantski ocean); 28 051 km²; 389 000 st. (1989); više etničkih skupina: Fang (71,5%), Bubi (14,3%), Duala i dr.; porast st. 2,1% (1980-85). Gl. grad Malabo (prije Santa Isabel; 37 500 st., 1983) na otoku Bioku. Službeni jezik španjolski, govore se i domorodački jezici (fang, bubi, ibo). Novčana jedinica ekwele (1 GQE = 100 centimosa). Društveni bruto-proizvod 197 $ (1983). E. G. obuhvaća kontinentsko područje Mbini (prije Rio Muni; 26 017 km²) i otoke Bioko (prije Fernando Ρόο odn. Macias Nguema Biyogo, 2017 km²), Pagalu (prije Annobón; 17 km²), Carisco (15 km²), Elobey Grande, Elobey Chico i dr. Obalni dio E. G. sastoji se od primor. nizine (široka do 80 km) i unutrašnjih ravnjaka (visoki do 1500 m); duljina obale 296 km. Gl. rijeke Muni i Benito. Trop. klima; sr. god. temp. viša od 26 °C. U poljoprivredi je zaposleno 73,2% aktivnog st., a u uslužnim djelatnostima 26,8% st. Uzgaja se kasava, slatki krumpir, banana, kava, kokosova i uljna pauna. Šumarstvo: oko 0,5 mil. m³ drva (okume, palisandar, ebanovina). Stočarstvo (1983): najviše ovaca (34 000). Ribarstvo (1983): oko 2500 t mor. organizama (srdele, skombridi, tunje, cipli, kirnje, podlanice, trlje, škrpine, obalne kozice). Dokazana ležišta nafte, zlata, željezne, olovne i cinčane rude te radioaktivnih tvari još se ne iskorišćuju. Gl. izvozni proizvodi: kakao (71,5%), drvo (24,4%), kava (2,8%). Vrijednost izvoza (1981): 14 mil. $ (Španjolska 87%, SR Njemačka 4%, Nizozemska 3%). Vrijednost uvoza (1981): 43 mil. $ (Španjolska 80%, Kamerun 7%). Prometna mreža: 2760 km cesta (asfaltirano 12%) i 167 km unutrašnjih plovnih putova (rijeke Muni i Benito). Međunar. aerodromi: Malabo i Bata. Gl. luke: Malabo, Luba (izvoz banana), Bata, Rio Benito, Kogo (drvo). Ukupan lučki promet (1984): 137 000 t; ukrcaj 85 000 t; iskrcaj 52 000 t. Trgovačka flota (1986): 1 brod za generalni teret (3342 brt) i 1 putn.-teretni brod (3070 brt). Vojnopomorske snage (1986): oko 100 ljudi; 1 t. č., 3 p. č. – Otoke Bioko i Pagalu otkrili su u dr. pol. 15. st. Portugalci; 1778. preuzeli su ih Španjolci, koji su u dr. pol. 19. st. proširili svoju vlast i na kopno te oba posjeda ujedinili pod imenom Španjolska Gvineja. Put od kolonije preko statusa prekomor. pokrajinâ prema nezavisnosti završio je 1968. proglašenjem Republike Ekvatorske Gvineje. Čl. Pokreta nesvrstanih zemalja.