Ekvatorska Gvineja
traži dalje ...Ekvatorska Gvineja, država u z Africi s izlazom na Gvinejski zaljev (Atlantski ocean); 28 051 km²; 389 000 st. (1989); više etničkih skupina: Fang (71,5%), Bubi (14,3%), Duala i dr.; porast st. 2,1% (1980-85). Gl. grad Malabo (prije Santa Isabel; 37 500 st., 1983) na otoku Bioku. Službeni jezik španjolski, govore se i domorodački jezici (fang, bubi, ibo). Novčana jedinica ekwele (1 GQE = 100 centimosa). Društveni bruto-proizvod 197 $ (1983). E. G. obuhvaća kontinentsko područje Mbini (prije Rio Muni; 26 017 km²) i otoke Bioko (prije Fernando Ρόο odn. Macias Nguema Biyogo, 2017 km²), Pagalu (prije Annobón; 17 km²), Carisco (15 km²), Elobey Grande, Elobey Chico i dr. Obalni dio E. G. sastoji se od primor. nizine (široka do 80 km) i unutrašnjih ravnjaka (visoki do 1500 m); duljina obale 296 km. Gl. rijeke Muni i Benito. Trop. klima; sr. god. temp. viša od 26 °C. U poljoprivredi je zaposleno 73,2% aktivnog st., a u uslužnim djelatnostima 26,8% st. Uzgaja se kasava, slatki krumpir, banana, kava, kokosova i uljna pauna. Šumarstvo: oko 0,5 mil. m³ drva (okume, palisandar, ebanovina). Stočarstvo (1983): najviše ovaca (34 000). Ribarstvo (1983): oko 2500 t mor. organizama (srdele, skombridi, tunje, cipli, kirnje, podlanice, trlje, škrpine, obalne kozice). Dokazana ležišta nafte, zlata, željezne, olovne i cinčane rude te radioaktivnih tvari još se ne iskorišćuju. Gl. izvozni proizvodi: kakao (71,5%), drvo (24,4%), kava (2,8%). Vrijednost izvoza (1981): 14 mil. $ (Španjolska 87%, SR Njemačka 4%, Nizozemska 3%). Vrijednost uvoza (1981): 43 mil. $ (Španjolska 80%, Kamerun 7%). Prometna mreža: 2760 km cesta (asfaltirano 12%) i 167 km unutrašnjih plovnih putova (rijeke Muni i Benito). Međunar. aerodromi: Malabo i Bata. Gl. luke: Malabo, Luba (izvoz banana), Bata, Rio Benito, Kogo (drvo). Ukupan lučki promet (1984): 137 000 t; ukrcaj 85 000 t; iskrcaj 52 000 t. Trgovačka flota (1986): 1 brod za generalni teret (3342 brt) i 1 putn.-teretni brod (3070 brt). Vojnopomorske snage (1986): oko 100 ljudi; 1 t. č., 3 p. č. – Otoke Bioko i Pagalu otkrili su u dr. pol. 15. st. Portugalci; 1778. preuzeli su ih Španjolci, koji su u dr. pol. 19. st. proširili svoju vlast i na kopno te oba posjeda ujedinili pod imenom Španjolska Gvineja. Put od kolonije preko statusa prekomor. pokrajinâ prema nezavisnosti završio je 1968. proglašenjem Republike Ekvatorske Gvineje. Čl. Pokreta nesvrstanih zemalja.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.
Ekvatorska Gvineja. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 10.12.2024. <https://pomorski.lzmk.hr/clanak/ekvatorska-gvineja>.