energija, morska

energija, morska, energija dobivena iskorišćivanjem toplinskih i meh. pojava u moru. Toplina mora, izvor el. energije: u plitkim slanim bazenima (npr. Mrtvo more), gdje su inverzije s velikom temperaturnom razlikom (na površini od 25 °C, pri dnu 80 ··· 90 °C), termodinamički stupanj djelovanja do 0,18, a izmjenjivači topline manji su i jeftiniji; cirkulacijske pumpe prenose sa dna topliju vodu koja zagrijava prvi izmjenjivač topline el. postrojenja; radni medij (npr. amonijak) isparava i pokreće turbinu niske temperature a zatim se kondenzira u drugom izmjenjivaču koji se hladi površinskom vodom. Prva eksperimentalna elektrana (150 kW) proradila je 1979. u blizini Ein Bockeka (Izrael). U dubokim morima veći dio Sunčeva zračenja akumulira se na mor. površini kao toplinska energija. U pojasu toplinskog ekvatora temp. površinskih slojeva gotovo je stalna (25 ··· 28 °C), na dubini od oko 1000 m spušta se na 5 °C. Tolika temperaturna razlika dovoljna je za pokretanje niskotemperaturnih turbina, ali je termodinamički stupanj djelovanja samo oko 0,05 pa izmjenjivači topline imaju golemu površinu. God. 1924. Francuz George Claude, koristeći se temperaturnom razlikom od 20 °C amonijačne pare, turbinom promjera 1 m i 5000 okr./min. pokrenuo je elektranu snage 60 kW. Za izgradnju takvih elektrana proučavaju se ova područja: Bab al-Mandab (Crveno more), Costa Rica, Nova Gvineja, Java, venecuelske, meksičke i floridske obale te zapadnoindijsko otočje. Dinamika mora, izvor el. energije: mor. valovi su najjači izvor energije. Uređaji elektrana mogu se podijeliti na stacionarne (prevladavaju) i plutajuće (više od tisuću različitih patenata). Plutajuća elektrana vrsta je pontonskog mosta; njegovi su elementi povezani hidrauličkim cilindrima koji pri valjanju pretvaraju energiju radnog fluida u rad generatora. Stacionarne elektrane imaju veliku betonsku komoru u obliku U-cijevi. Turbogenerator pokreće promjena zračnog pritiska izazvana osciliranjem vodenog klipa. Za iskorišćivanje amplituda mor. mijena ako je energija plimnog vala dovoljno snažna i valna amplituda dovoljno visoka, gradi se brana kao i za klasičnu HE, ali djeluje povratno u oba smjera: za plime more puni mor. bazen i pokreće turbine, a za oseke rad se odvija u obratnom smjeru. Francuska plimna elektrana na rijeci Rance (240 MW; proradila 1967) dala je poticaj za iskorišćivanje energije mor. mijena. Međutim, rijetka su prikladna područja (u Fundyjskom zaljevu visina je plimnog vala oko 20 m, oceanska je sr. vrijednost oko 1,5 m, na Jadranskom moru 0,70 m) stoga u svijetu postoji samo oko 40 mjesta gdje bi se mogle izgraditi plimne elektrane. Za energetsko iskorišćivanje morskih struja glavne su ove teškoće: mala snaga pri velikim dimenzijama turbine, otežano sidrenje plovnog objekta na velikim dubinama i velika duljina el. kabela za prijenos el. energije do obale. Najprikladnije su Golfska i Mozambička struja, jer im je brzina veća od 1,5 m/s. Zbog tehnički relativno niske brzine, vodene bi turbine bile goleme (oko 50 m promjera). Iskorišćivanjem 20% Golfske struje dobile bi se samo dvije elektrane (po 1000 MW), a usporenje njezina strujanja uzrokovalo bi ekološke posljedice.