Francuska

Francuska, država u z dijelu Evrope s izlazom na La Manche (Engleski kanal), Atlantski ocean i Sredozemno more; 547 026 km²; 55 813 000 st. (1989): Francuzi (82,9%) i dr.; porast st. 0,5% (1980-85). Gl. grad Pariz (2 149 900 st., 1984, šire područje 10 210 059 st., 1982). Službeni jezik francuski. Novčana jedinica franak (1 FRF = 100 centima). Društveni bruto-proizvod 10 400 $/st. (1983). F. obuhvaća niske zavale (Pariska, Akvitanska) i ravnice, ostatke uravnjenog Armoričkog gorja (Bretanja, poluotok Cotentin), planinske sisteme Juru, Alpe i Pireneje; Rhônsko-saônska udolina širi se do obale Sredozemnog mora. Obala je duga 3427 km, najrazvedenija je od Bretanje do poluotoka Cotentina i duž Sredozemnog mora; veći otoci: Korzika (8680 km²) i Oléron. Glavne rijeke: Rajna, Seine, Loire, Garonne (Atlantski ocean) i Rhône sa Saônom (Sredozemno more); međusobno su povezane plovnim kanalima. Osobito je gusta plovidbena mreža od Pariza do belgijske granice; flandrijski plovidbeni sistem vodi prema Sjevernom moru (luka Gravelines), a od njega se odvajaju kanali prema Calaisu i Dunkerqueu. Istočna plovidbena mreža povezuje Pariz, Strasbourg i Lyon; gl. plovidbeni pravci: Marna i Rajnsko-marnski kanal, na njih okomito Marnsko-saônski kanal, Canal de l’Est te Rajnsko-rhônski i Mosellski kanal. Središnju mrežu kanala povezuje seinsko, loirsko i rhônsko porječje. Gl. pristaništa: Pariz s predgrađima, Strasbourg, Lyon, Lille i Douai; riječno-pom. luke: Rouen, Le Havre i Dunkerque. Klima je, zbog otvorenosti prema Atlantskom oceanu, blaga i jednolična; planinsko područje s kontinentalno-planinskom klimom; sr. zimska (januar) temp. od – 0,1 °C na si do 9,8 °C na j, ljetna (juli) od 15,3 °C na sz do 23,2 °C na j; oborine 550 ··· 1250 mm (najviše na atlantskom primorju). U poljoprivredi zaposleno 8% aktivnog st., u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 32,4%, a u uslužnim djelatnostima 59,6%. Uzgaja se pšenica, ječam, kukuruz, krumpir, šećerna repa, vinova loza (64,5 mil. hl vina, 1984; 2. u svijetu), agrumi, voće i povrće. Šumarstvo (1984): 39,8 mil. m³ drva. Stočarstvo (1984): najviše goveda (24 mil.), ovaca (12 mil.) i svinja (11 mil.). Ribarstvo (1983): 784 000 t mor. organizama (bakalar, inćun, pišmolj, sklat, tuna, skuša, rakovi, školjke). Gl. ribar. luke: Boulogne, Douarnenez, Concarneau (jastozi), Lorient, Guilvinec, Fécamp, Saint-Malo. Ležišta željezne, cinčane, olovne i uranske rude, kamenog ugljena i lignita, boksita, fosfata, nafte i zemnog plina; proizvodnja mor. soli. Osobito su razvijene crna i obojena metalurgija, avionska, automobilska, strojna, elektrotehn. i elektron., kem., kozmetička, farmaceutska, petrokem., tekstilna i prehr. industrija, industrija oružja, stakla, keramike i papira; brodograđevna industrija. Gl. izvozni proizvodi: strojevi (18%), hrana (17%), kem. proizvodi (15%), transp. sredstva (11%). Vrijednost izvoza (1985): 101 674 mil. $ (SR Njemačka 15%, Italija 11%, Belgija-Luksemburg 9%, SAD 8%, V. Britanija 8%, Nizozemska 5%). Vrijednost uvoza (1985): 108 341 mil. $ (SR Njemačka 16%, Italija 10%, Belgija-Luksemburg 8%, V. Britanija 8%, Nizozemska 6%). Turizam: 33,5 mil. turista; god. prihod: 7226 mil. $ (1983). Prometna mreža: 34 590 km željezničke pruge, 804 585 km ceste (asfaltirano 92%) te 8568 km (redovito se koristi 6603 km) unutrašnjih plovnih putova; ukupno na rijekama i jezerima 3955 km: 1095 km za brodove do 250 dwt, 790 km do 400 dwt, 215 km do 650 dwt, 208 km do 1000 dwt, 67 km do 1500 dwt, 267 km do 3000 dwt, te 1277 km za brodove iznad 3000 dwt nosivosti; na kanalima 4613 km: 832 km za brodove do 250 dwt, 3119 km do 400 dwt, 15 km do 650 dwt, 233 km do 1000 dwt, 19 km do 1500 dwt, 33 km do 3000 dwt te 362 km za brodove iznad 3000 dwt; na unutrašnjim plovnim putovima godišnje se preveze oko 80 mil. t tereta. Međunar. aerodromi: Pariz (Orly, De Gaulle, Le Bourget), Bordeaux, Lyon, Marseille, Nica, Grenoble, Nantes-St. Nazaire, Perpignan. Gl. luke: Marseille, Le Havre, Dunkerque, Rouen, Bordeaux, Calais, Sète, Boulogne-sur-Mer, Bayonne. Ukupan lučki promet (1984): 220 116 000 t tereta; ukrcaj 52 248 000 t, iskrcaj 167 868 000 t. Trgovačka flota (1986): 984 broda (veća od 100 brt) s ukupno 5 936 268 brt ili 16 799 638 m³; struktura: 54 tankera za naftu (2 588 580 brt), 6 za kemikalije (24 415 brt), 4 za naftu i kemikalije (14 115 brt) i 7 za različite tekućine (10 549 brt) 7 LNG odn. LPG-brodova (257 818 brt), 1 OB-brod (131 619 brt), 27 BC-brodova (825 622 brt), 162 broda za generalni teret (878 681 brt), 1 putn.-teretni brod (500 brt), 24 kontejnerska broda (708 227 brt), 1 brod za preradbu ribe (3393 brt), 361 ribar. brod (129 036 brt), 58 FP-brodova (190 766 brt), 27 raznih opskrbnih brodova (13 760 brt), 143 tegljača (44 437 brt), 28 jaružala (39 032 brt), 20 istraživačkih brodova (19 222 brt), 53 netrg. broda (56 496 brt). Ratnom mornaricom upravlja načelnik admiralštaba; oko 67 000 ljudi (4500 oficira). Strateške snage: 5 nuklearnih podm. (1 u planu) sa po 16 balističkih projektila s nukl. bojnom glavom i 1 konvencionalna podm. sa 2 balistička projektila; flota (1986): 17 konvencionalnih podm. (5), 2 n. av., 1 n. he., 1 krs., 15 raz. (6), 25 fr. (3), 3 r. č., 15 p. br., 25 m-1. (5), 51 des. plovilo. Sredozemna eskadra: 9 podm., 2 n. av., 6 raz., 5 fr., 5 m-1·. i 3 des. plovila. Mornaričko zrakoplovstvo: 105 av. i 35 he. (oko 12 000 ljudi). Morn. pješadija: 1 divizija u sastavu kopnene vojske (9000 ljudi). Gl. vojnopom. baze: Cherbourg, Brest, Lorient, Toulon; izvan Francuske: Djibouti (operativna baza na Crvenom moru – 3 do 4 fr. i 2 des. br.), Fort-de-France (Antili), manevarska baza; Diégo Suarez (Madagaskar), manevarska baza; Papeete (Polinezija), operativna baza. – Područje današnje F. (ant. Galija) bilo je u brončano doba naseljeno Keltima; osvojio ga je Cezar između ← 58. i ← 51; do 486. rim. provincija (pom. tradicija u Bretanji i Provansi). Moderna F. razvila se iz z dijela franačke države, koja je dosegla vrhunac za Karla Velikog (768-814). U srednjem vijeku jedino je Normandija (od 10. st.) imala razvijeno pomorstvo (1066. normanska flota zauzela je Englesku); luke u Provansi i Languedocu (Aigues-Mortes, Marseille, Montpellier, Narbonne, Saint-Gilles) ugl. su služile obalnoj plovidbi. U stoljetnom procesu, koji karakteriziraju unutrašnji sukobi (križarski pohodi protiv albigenza, ustanak Etiennea Marcela u Parizu i seljačka buna 1358) i Stogodišnji rat protiv Engleza (1337-1453), dovršeno je sjedinjenje zemlje s jakom središnjom vlasti. Nakon vjerskih ratova u 16. st., za Luja XIII (1610-43) i Luja XIV (1643-1715) udareni su temelji apsolutne monarhije i franc. hegemonije u Evropi. Nakon razmjerno uspješna razvoja trg. mornarice u 15. i 16. st. pomorstvo se počelo razvijati u 17. st. Richelieu, ministar Luja XIII, bio je zaslužan za izgradnju jake ratne (pobjede nad šved. flotom 1638-43) i trg. mornarice te za uređenje pom. škole; također je poticao kolonizaciju i izvanevropsku trgovinu; merkantilističke mjere ministra J.B. Colberta ojačale su državu i prekomor. kolonizaciju; izgrađena je flota, uvedena je obavezna služba u RM, donesene su uredbe za pom. trgovinu, osnovana su trg. društva. Međutim, mnogi ratovi gospodarski su iscrpili zemlju i potkopali njezinu evr. hegemoniju; zapuštena RM nije mogla pobijediti V. Britaniju u borbi za amer. i indij. posjede; F. je u 18. st. izgubila svoje kolonijalno carstvo; ni obnova RM nije mogla vratiti izgubljeno. Unutrašnje suprotnosti F. odrazile su se u velikom društvenom pokretu – francuskoj revoluciji 1789; Nar. skupština ukinula je feudalizam i proglasila Deklaraciju prava čovjeka i građanina; ustavom 1791. ukinuta je apsolutna monarhija (kralj je 1793. smaknut). Razvoj revolucionarnih događaja (jakobinska diktatura, 1793-94), termidorski prevrat i Konvent (1794-95) i uspjesi u ratovima s evr. koalicijom izbacili su na površinu Napoleona Bonapartea (voj. udarom 1799. postao konzul, a 1804. car); u neprestanim ratovima s evr. državama F. je postigla polit. premoć na kontinentu do pohoda na Rusiju (1812) i poraza kod Leipziga (1813); posljednji je udarac Napoleon doživio u bitki kod Waterlooa 1815; na moru su Francuzi poraženi kod Abukira (1798) i kod Trafalgara (1805). U F. su restaurirani Burboni; u julskoj revoluciji (1830) oboren je Karlo X (za njegove je vladavine osvojen Alžir), a u februarskoj revoluciji (1848) oborena je monarhija. Za predsjednika Republike izabran je princ Luj Napoleon (od 1852. car Napoleon III). Unatoč vanjskopolit. uspjesima (Krimski rat 1853-56, rat u savezu sa Sardinijom protiv Austrije 1859, stjecanje Nice, Savoje, Senegala i Indokine), Drugo Carstvo je propalo u ratu s Pruskom (1870-71); proglašena je Treća Republika (1870-1940). Nakon kapitulacije pred Prusima proglašena je Pariška komuna, prva proleterska revolucija u povijesti (krvavo ugušena 1871). U 80-im godinama počinje jaka kolonijalna ekspanzija (Tunis, Kongo, Dahomej, Sudan, Gvineja, Indokina, Madagaskar, Niger; 1911. protektorat nad Marokom). U I svj. ratu F. se borila na strani Antante (vratila je Alsace i Lorainu, izgubljene 1871), a u II svj. ratu kapitulirala je 1940. pred Hitlerovom Njemačkom. U zemlji se razvio pokret otpora, podupiran pokretom Slobodne Francuske generala Charlesa de Gaullea, a od 1943. Franc. komiteta za nar. oslobođenje u Alžiru. F. je oslobođena potkraj 1944; ustavom 1946. počelo je doba Četvrte Republike. Poratno razdoblje karakteriziraju borba kolonija za oslobođenje i postepena dekolonizacija franc. posjeda u Aziji i Africi, zatim složen i neravnomjeran unutrašnji razvitak. Od De Gaulleove vladavine (premijer 1958, predsjednik Republike 1959-69), kada počinje razdoblje Pete Republike, F. je povela samostalnu vanjsku politiku (vlastiti nukl. potencijal, otpor utjecaju SAD u Evropi, povlačenje franc. snaga iz NATO-a, uspostavljanje diplomatskih odnosa s NR Kinom, zbližavanje sa SSSR-om i istočnoevr. državama) i pristupila programu reformi i gospodarske stabilizacije.