geofizika

geofizika (grč.), znanost koja proučava fiz. svojstva Zemlje, fiz. pojave i procese na njezinoj površini, u unutrašnjosti i atmosferi; ispituje Zemlju u okviru Sunčeva sistema i svemira te djelovanje astronomskih faktora na Zemlju. Predmet joj je litosfera (gravimetrija, geomagnetizam, seizmologija, vulkanologija, elektrometrija te radiometrija), hidrosfera (pojave u morima i oceanima, dinamika mor. struja, nastanak, širenje i djelovanje valova, akustičke, toplinske i optičke pojave; u kopnenih voda zaleđivanje, topljenje snijega i leda, isparavanje, valovi, prijenos i taloženje nanosa, formiranje i deformiranje vodenih korita) i atmosfera (dinamička meteorologija, aerologija, fizika prizemnoga atmosferskog sloja, jonosferska fizika, atmosferska optika, atmosferski elektricitet, radio-meteorologija, sinoptička meteorologija, klimatologija). – Utemeljitelj joj je u okvirima fizike I. Newton; u 18. i u prvoj pol. 19. st. njome se bave K. Huygens, P. Laplace i M. Lomonosov. Tek sredinom 19. st. postaje samostalnom znanosti.