geografska dužina

geografska dužina, koordinata točke u geogr. koordinatnom sistemu; luk ekvatora (λ) između greenwičkog meridijana i meridijana nekog mjesta (pozicije broda), odn. odgovarajući kut u središtu zemaljske kugle. Mjeri se stupnjevima i minutama ekvatorskog luka (0 ··· 180°) i označuje oznakom hemisfere; Ε ili W (npr. λ = 160°42' E). – Metoda određivanja razlike g. d. (Δλ) uspoređivanjem pravih mjesnih vremena dvaju mjesta (Δλ = t₂ – t₁), koju je (1530) predložio R. Gemma Frisius, nije prihvaćena u navigaciji (u to se vrijeme na brodu upotrebljavala pješčana ura). G. Galilei (1610) predložio je računanje g. d. na temelju pomrčine Jupiterovih satelita (tablicu pomrčina publicirao je G. D. Cassini, Bologna 1693); ta metoda nije prihvaćena kao ni metoda razlike magn. deklinacije (varijacije) između dvaju mjesta (E. Hadley konstruirao prvu kartu izogona). Metoda → Mjesečeve udaljenosti od zvijezda blizu Mjesečeve staze (Regiomontanus, 1472; J. Warner, 1514) primjenjivala se u navigaciji sve do izuma sekstanta (1731) i kronometra (1735, odn. 1773). Metodu razlike satnih kutova (λ = s – S, gdje je s mjesni satni kut, a S greenwički satni kut) unaprijedio je Francuz G. C. Borda 1763 (tablicu s potrebnim podacima donio je engl. Nautical Almanac, 1767) uvođenjem formule: