Grčka

Grčka, država na Balkanskom poluotoku s izlazom na Jonsko, Egejsko i Sredozemno more; 131 990 km²; 10 048 000 st. (1989): Grci (94,9%), Makedonci (1,8%), Turci (0,6%), Albanci (0,6%) i dr.; porast st. 0,7% (1980-85). Gl. grad Atena (grč. Athínai; 885 136 st., metropolitansko područje 3 021 331 st., 1981). Službeni jezik grčki (katharevoussa, demotiki). Novčana jedinica drahma (1 GRD = 100 lepta). Društveni bruto-proizvod 3624 $/st. (1983). G. je poluotočna i otočna zemlja. Gotovo 75% teritorija planinsko je područje. Na i dijelu (Egejska Grčka i veći dio Egejskog arhipelaga) ispinju se planine Olimp (2918 m), Ossa (1978 m) i dr.; u si dio prodiru ogranci Rodopskog gorja; Pindsko gorje pruža se meridionalno i tvori klimatsku granicu između i i z Grčke. U z dijelu pružaju se lanci Helinidskog gorja te preko Krete i Rhodosa prelaze u Malu Aziju. Razvedena obala duga je 13 676 km; veći poluotoci: Halkidika (Khalkidhiki), Atika (Attikí) i Peloponez (Pelopónnisos); veći zaljevi: Strimonski, Solunski, Pagasski (Pagasetikos kolpos), Eubejski, Petalionski, Korintski, Argolidski, Lakonijski, Kiparisijski, Amvrakijski i dr. Grčki arhipelag ima više od 2000 otoka (169 naseljenih). Veći otoci: Kreta (Kríti), Rhódos, Évvoia, Hij (Khiós), Lezbos (Lésvos), Keffalinía, Krf (Kérkira); otočje → Cikladi, → Sporadi i → Jonski otoci. Rijeke na ušću plitke i nepodesne za plovidbu: Áxios (Vardar), Strimón (Struma), Néstos (Mesta), Áraklithos, Akhelóös, Piniós i dr. Mediteranska klima; sr. zimska (januar) temp. 2,9 ··· 11,1 °C, ljetna (juli) 26,4 ··· 28,3 °C; oborine: 400 ··· 1200 mm. Sezonski vjetar (etezija) u Egejskom je moru NE smjera, a u Jonskom NW. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 28,1% aktivnog st., u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 29%, u uslužnim djelatnostima 42,9% st. Uzgaja se pšenica, kukuruz, ječam, riža, povrće, masline, vinova loza, evr. voće, agrumi, smokve, duhan, pamuk i dr. Šumarstvo (1983): 2,8 mil. m³ drva. Stočarstvo (1984): najviše ovaca (8,5 mil.) i koza (4,6 mil.). Ribarstvo (1983): 100 000 t mor. organizama; vade se spužve (oko 30 t). Ležišta lignita, boksita, željezne, magnezijske, kromne, niklene, olovne i cinčane rude te srebra, šmirka (najveća svj. ležišta), ukrasnog kamena; proizvodi se mor. sol. Prehr., tekstilna, cementna, duhanska, drvna i papirna, kožna, farmaceutska, kem. i petrokem. industrija; crna i obojena metalurgija; brodogradnja; proizvodnja gume, stakla i keramike te kućanskih aparata. Gl. izvozni proizvodi: hrana i piće (23%), odjeća (13%), naftni derivati (8%), tekstil (6%), duhan (4%). Vrijednost izvoza (1985): 4539 mil. $ (SR Njemačka 20%, Italija 13%, Francuska 9%, SAD 8%, V. Britanija 6%). Vrijednost uvoza (1985): 10 134 mil. $ (SR Njemačka 17%, Italija 10%, Japan 8%, Francuska 7%, Saudijska Arabija 7%, Nizozemska 6%). Razvijen turizam (5 271 115 turista, 1980; ukupan prihod 1176 mil. $, 1983). Prometna mreža: 2479 km željezničke pruge, 106 292 km ceste (asfaltirano 83%). Međunar. aerodromi: Atena (Hellenikón), Solun, Patras, Krf, Lezbos, Andravida, Rhodós, Kos i Heraklion. Gl. luke: Pirej (Piraiéus), Patras (Pátrai) i Solun (Thessaloníki). Ukupan lučki promet (1984): 48,6 mil. t; ukrcaj 22,6 mil. t, iskrcaj 26,0 mil. t tereta. Trgovačka flota (1986): 2255 brodova (većih od 100 brt) s ukupnom tonažom 28 390 800 brt ili 80 345 964 m³; struktura: 301 tanker za naftu (10 234 777 brt), za razne kemikalije (3490 brt), 8 kombiniranih za naftu i kemikalije (23 758 brt) i 6 za različite tekućine (21 656 brt), 13 LNG i LPG-brodova (63 211 brt), 22 OB-broda (1 423 201 brt), 593 BC-broda (11 778 693 brt), 759 brodova za opći teret (3 960 382 brt), 1 putn.-teretni brod (4408 brt), 11 kontejnerskih brodova (141 961 brt), 1 brod za cestovna vozila (22 600 brt), 99 ribarskih brodova (28 851 brt), 273 FP-broda (568 053 brt), 1 opskrbni brod (246 brt), 124 tegljača (32 899 brt), 5 jaružala (2013 brt), 3 broda za stoku (5289 brt), 6 istraživačkih brodova (3665 brt) i 25 netrg. brodova (61 650 brt). Ratnom mornaricom upravlja zapovjednik; oko 19 500 ljudi (2500 oficira). Flota (1986): 10 podm., 14 raz., 6 fr., 14 rak. top., 6 t. č., 2 p. br., 9 p. č., 2 m-p., 14 m-1., 13 des.br. Morn. zrakoplovstvo 14 av. i 22 he. Vojnopom. baze: Salamis i Suda. – Grci su od davnine pom. narod s jednom od najbogatijih pom. tradicija (legende o Argonautima i Odiseju). Egejsko je područje u ← 3. i ← 2. tisućljeću bilo kolijevka minojske civilizacije na Kreti (jaka mornarica, trg. veze s Prednjom Azijom i Egiptom) i mikenske (Mikena, Tirint) na grč. kopnu. Ova je propala u doba dolaska Dorana (početak oko ← 1000). U ← 1. tisućljeću Grci (Dorani, Jonjani i Eoljani) kolonizirali su najprije z obalu Male Azije i poslije obale Sicilije, j Italije, z dijela j Francuske (Massilia, danas Marseille), Mramornog i Crnog mora; u nas su osnovali kolonije Issu, Pharos, Tragurion i Epidaurus. Na grč. kopnu formiraju se karakteristični gradovi-države (polisi), među kojima su najpoznatiji Sparta na Peloponezu i Atena u Atici. Ekspanzija Perzije, koja je pokorila maloazijske grč. gradove, zaprijetila je i evr. Grčkoj; to je na poč. ← 5. st. dovelo do grč.-perz. ratova, u kojima su Grci pobijedili (pom. pobjeda kod Salamine ← 480). Atena, u kojoj je u ← 6. st. Solonovim i Klistenovim reformama učvršćena demokracija, organizirala je ← 477. Prvi atički pom. savez i postala najjača pom. sila na i Sredozemlju (pom. pobjede nad Perzijancima (← 465. i ← 449). Svoj je vrhunac dosegnula u Periklovo doba (← 443. do ← 429) kada postaje grč. kult. središte. Atensko-spartanski antagonizam urodio je Peloponeskim ratom (← 431. do ← 404), u kojemu je Atena poražena; propao je i njezin pom. pohod na Siciliju ← 415/413. Spartanska je hegemonija srušena pobjedom Beotskog saveza pod vodstvom Tebe (← 371). U ← 4. st. ojačala je Makedonija i njezin je vladar Filip II ← 338. zavladao cijelom Grčkom. Njegov sin Aleksandar osvajanjima je proširio grč. kult. utjecaj (helenizam) na golemu prostoru do Indije. Nakon njegove smrti (← 323) i raspada njegova carstva unutrašnji razvitak i vanjske prilike omogućili su prodor Rima i pretvaranje Grčke u rim. provinciju (← 146). Podjelom Rim. Carstva (395) ona dolazi pod Bizant, a nakon pada Carigrada (1453) pod Turke, pod kojima je ostala do oslobodilačkog rata 1821-29. Grke je tada podupirala Rusija; 1774. grč. brodovima bilo je dopušteno ploviti pod rus. zastavom, što je omogućilo obnovu flote i uspješniji oslobodilački rat. Nakon rata, u kojemu su se istaknule flotile. A. Miaulisa i K. Kanarisa, grčku nezavisnost priznali su Turci i evropske velesile. Godine 1863. Velika Britanija Grčkoj je predala Jonske otoke; na Berlinskom kongresu 1878. Turci su joj ustupili Tesaliju i dio Epira, a nakon balkanskih ratova (1912-13) na s je stekla današnje granice, na i Makedoniju s Kavallom te Kretu i ostale otoke, osim Imbrosa, Tenedosa i Dodekaneza. Nakon I svj. rata, u kojem se borila na strani Antante, dobila je Imbros, Tenedos te Traciju, što je dovelo do rata s Turskom (1920-22); Grčka je bila poražena i morala je vratiti Turskoj i Traciju i Smirnu. God. 1940. suzbila je tal. agresiju, ali je 1941. pala pod tal.-njem. okupaciju; Britanci su privremeno okupirali Kretu i u noćnoj bitki kod Matapana (25. 3. 1941) porazili tal. flotu. Zemlja, u kojoj je organiziran jak pokret otpora, oslobođena je 1944; monarhija je obnovljena 1946, a 1947. Italija joj je vratila Dodekanesko otočje. Nakon vojnog udara 1967. proglašena je (1973) republika; neuspjeh akcije za priključenje Cipra Grčkoj doveo je do pada vojnog režima 1974. i obnove parlamentarnog života. Član je NATO-a i EEZ.