helikopter

helikopter (grč.), motorna letjelica čije su noseće i porivne površine krila na rotorima; polijeće i slijeće vertikalno i ima velike mogućnosti manevriranja. Prema konstrukciji trapa h. se dijele na kopnene h., sa stojnim trapom, i na amfibijske h. (hidrohelikopter), s elastičnim plovnim trapom (pontoni ili plovne vreće) ili s posebnim trupom za slijetanje na vodu i čvrsto tlo. Prema namjeni u RM: minski h., svaki h. osposobljen za nošenje i polaganje avionskih mina; protuminski h., h. minolovac za otkrivanje mina i njihovo uništavanje s pomoću minolovki; djeluje brže i sigurnije od brodova minolovaca; protupodmornički h., za izviđanje, otkrivanje i borbeno djelovanje protiv podmornica; opremljen je preciznim navig. uređajima, uređajima za detekciju (sonar, MAD) i obilježavanje (zvučne i radio-sonde) mjesta gdje se nalazi podmornica te borbenim sredstvima (torpedo, dubinska bomba, vođeni projektili, topovi). Spasilački h. posebno je opremljen za pretraživanje i spašavanje na moru; omogućuje spašavanje bez obzira na stanje mora. – Ideja ο h. potječe od Leonarda da Vincija; nakon brojnih pokušaja u 19. i poč. 20. st. prvi praktično upotrebljiv h. izgradio je Nijemac Henrich Focke (1936); u SAD je rus. emigrant Sikorsky konstruirao tip R-4 (20 h. tog tipa upotrijebljeno je u RM za II svj. rata). Široka primjena h. u RM dovela je do gradnje → nosača helikoptera i opremanja većih rat. brodova (posebno krstarica) helikopterima.