hidrokrilni brod

hidrokrilni brod (hidrokrilnjak), brod s hidrodin. profilima (najčešće s pramčanim i krmenim krilom) na podvodnom dijelu trupa. Pri plovidbi velikom brzinom, djelovanjem uzgonskih sila na uronjena krila, trup h. b. potpuno je uzdignut iznad vodene površine; ukupan otpor uronjenih dijelova manji je od otpora u deplasmanskog broda ili glisera odgovarajuće istisnine, što omogućuje znatno veću brzinu s istom snagom porivnog sistema (brzohodni dizelski motor ili plinska turbina u sprezi s vijčanim propelerom ili hidromlaznim propulzorom), a u određenim okolnostima i bolje ponašanje broda na valovima. – Podvodna su krila patentirana 1891, a primijenjena prvi put 1897. na jednom parnom čamcu (Francuz C. Α. de Lambert); intenzivna izgradnja h. b. započela je oko 1940 (H. von Schertel i O. Tietjens – Njemačka; R. E. Aleksejev i M. V. Keldiš – SSSR). Suvremeni h. b. (ugl. do 300 t istisnine i brzine do 70 čv) grade se u serijama (SSSR, SAD, Japan) kao jezerski, riječni i obalni brzi putn. brodovi (→ Raketa); podobni su i kao rat. brodovi (art., torp., rak., protupodmorn.) za akcije u malim i zatvorenim morima. Projektiraju se i za interkontinentalni prijevoz tereta (istisnina do 3000 t, brzina do 150 čv).