Hvar

Hvar, otok u srednjodalmatinskoj otočnoj skupini; 299,7 km²; 11 224 st. (1981). Od Brača i kopna dijeli ga Hvarski, od Pelješca Neretvanski kanal; od Korčule Korčulanski, a od Visa Viški kanal. Na sz su strani Pakleni (Paklinski) otoci (od H. ih odvaja Pakleni kanal), a na j strani otok Šćedro i hridi Lukavci (pom. svjetlo). Najviši vrh Sveti Nikola (626 m). Duljina obalne crte 254,2 km; koeficijent razvedenosti 4,14; s dio otoka dobro je razveden, osobito njegov sz dio (Starigradski zaljev, Vira, Jelsa, Vrboska); najistočniji je rt Sućuraj (obalno pom. svjetlo), a najzapadniji Pelegrin (obalno pom. svjetlo). Luka i grad Hvar (3232 st.); ostala gl. naselja: Starigrad (1676 st.), Vrboska, Jelsa (1647 st.), Sućuraj (427 st.). Sr. januarska temp. 8,4 °C, julska 24,8 °C. Vinogradarstvo, maslinarstvo, uzgoj ružmarina i lavande; ribarstvo, turizam. – Otok je bio pom.-trg. punkt još od neolitika (ulomak posude s likom broda najstariji je pom. dokument na Jadranu) i grč. kolonizacije (← 384. prva pom. bitka istočnojadranskog pučanstva s osvajačima; Demetrije Hvaranin); gubi značenje u rim. doba. Nakon razdoblja hrv. nar. vladara H. mijenja gospodare dok njim nije zavladala Venecija (1420-1797); u pučkoj buni (1510-14; Matij Ivanić) protiv vlastele pučka flotila (30 brodova) nije se mogla oduprijeti mlet. brodovlju; hvarska je komuna bila dužna opremati galiju (1571. sudjelovala u Lepantskoj bitki). U 19. st. privremeno se podignulo brodarstvo u Jelsi (hrv. narodnjačko žarište) i Starome Gradu. U aprilskom ratu 1941. okupirali su ga Talijani; pripao tzv. NDH. Prva partizanska grupa formirana je 23. 10. 1941 (kod Starigrada), a uskoro i ilegalne udarne grupe; 20. 7. 1942. formirana partizanska četa Matija Ivanić (oko 50 boraca); do kraja 1942. uspostavljeni su organi narodne vlasti (NOO); septembra 1943. formiran je bataljon Matija Ivanić (oko 600 boraca), koji se zatim priključio sastavu 1. otočne (11. dalmatinske) brigade. Organizirana su brodogradilišta i meh. radionice u Starom Gradu i Vrboskoj. U početku oktobra 1943. formirana → Hvarska flotila, a u početku novembra Hvarski NOP odred, odn. Hvarsko-viški odred (600-700 boraca). Poslije povlačenja NOVJ na Vis H. su zaposjele njem. jedinice (21. 1. 1944); rasformiran je raniji NOP odred (borci uključeni u 11. dalmatinsku brigadu 26. divizije), a na otoku je ostao novoformirani Hvarski NOP odred (u početku 35 boraca i četa brigade; do oslobođenja u sastavu Grupe južnodalmat. otočnih NOP odreda, a zatim u sastavu 26. divizije). Na H. je izvršeno više desantnih prepada: 27. 1. 1944. grupa savezn. komandosa (prevezena brodovima NOVJ) napala je njem. stražarsko odjeljenje blizu hvarske luke; 21. 3. 1944. desantni prepad s Visa (2 bataljona 1. dalmatinske brigade i brit. komandosi); do 25. 3. razbijena je glavnina njem. snaga; jedinice su izvršile mobilizaciju boraca, prihvatile zbjeg i povukli su se na Vis (30/31); veći dio otoka bio je u julu slobodan; do septembra 1944. izvršeno je još nekoliko manjih des. prepada. Dana 8. 9. 1944. na H. je desantom s Visa iskrcana 1. dalmatinska brigada; potisnute su njem. snage (potopljena 4 njem. broda). H. je oslobođen 21. 9. 1944; u NOR-u sudjelovalo više od 2100 boraca (poginulo 418).