Indijski ocean

Indijski ocean ili Indik, mor. prostor između Afrike (meridijan rta Agulhasa, 20° E) i Azije te Australije (meridijan Jugoistočnog rta, Tasmanija, 147° E) i Antarktike; najmanji je od tri svj. oceana; između j Afrike i Australije širok je 4710 M, a između pakistanske i antarktičke obale 5590 M; 74,9 mil. km² ili 20,7% površine svj. mora; čitav je na i hemisferi a oko 85% njegove površine na j je hemisferi. Obale I. o. najvećim su dijelom neutralne; razvedenija mu je si obala; z obale Malajskog poluotoka i z obale indonez. otokâ teško su pristupačne. Kontinentalni šelf slabo je izražen osim u većim zaljevima. Ukupna površina otokâ je svega oko 800 000 km² (bez Sumatre i Jave), ali su pojedini otoci među najvećima na svijetu (Madagaskar, Ceylon); jz i j obale otoka Sumatre i Jave (Indonezija) također pripadaju I. o.; brojne su vulkanske i koraljne otočne skupine (Seychelleski, Andamanski, Nikobarski, Maskarenski, Chagoski, Lakadivski, Maledivski otoci) te više usamljenih vulkanskih otoka. I. o. pripadaju Crveno more, Perzijski zaljev, Arafursko, Timorsko, Lakadivsko i Andamasko more (2% ukupne površine Indijskog oceana). Srednjoindički hrbat (dug je oko 12 000 km; prosječna dubina 3000 ··· 3700 m, sz od Kerguelenova otočja samo 365 m) dijeli I. o. na jz (manji) i si (veći) dio; od Maskarenskog otočja ide Jugozapadni indički hrbat, koji jz bazen I. o. dijeli na afrički i antarktički dio; manji hrptovi dijele I. o. na više posebnih podmor. zavala (Arabijska zavala, dubina 5875 m; Somalska, 5825 m; Maskarenska, 5350 m; Madagaskarska, 5778 m; Agulhaška, 5742 m; Crozetova, 5440 m; Whartonova, 6459 m; Istočnoantarktička, 5202 m). Prosječna dubina oceana iznosi 3736 m, a najveća je dubina izmjerena u Sundskoj brazdi (Javanski jarak, 7450 m). Boja I. o. se mijenja od tamnomodre (između paralele 36° i 20° S) do modrozelene (između 20° i 9° S); u antarktičkim vodama prevladava sivozelenkasta boja. Prozirnost I. o. je 19 ··· 40 m. Slanost 32 ··· 36,5‰ (u monsunskom području do 34‰). Zbog gotovo zatvorenoga interkontinentalnog položaja, I. o. je najtopliji od svih oceana; prosječna površinska temp. između ekvatora i paralele 40° S iznosi 23,2 °C; u z dijelu; od paralele 52° S, a u i dijelu j od 58° S, temp. je površinske vode u hladnoj polovici god. ispod 0 °C; u toplijoj polovici god. temp. ispod 0 °C imaju vode j od paralele 60° S. God. promjene površinske temp. u ekvatorskom i polarnom području neznatne su (1 ··· 2 °C), u srednjim širinama 5 ··· 7 °C, u subpolarnom području 3 ··· 4 °C; između paralela 40° i 50° S nalazi se oštar termički prijelaz u antarktičke vode. Na s hemisferi magle su osobito česte uz somalsku i uz ji arabijsku obalu. Na j hemisferi magle se javljaju j od paralele 30° ili 40° S (češće su j od paralele 42° S); uz australsku su obalu rijetke. Sjeverno od paralele 45° S led je rijetka pojava; najviše ga ima između paralele 45° i 50° S, i to za ljeta na j hemisferi. Područje I. o. izloženo je → monsunima pa nema pravilne atmosferske i oceanske cirkulacije. U januaru pojas oko 10° S karakterizira atmosfer. tlak 1009 ··· 1012 mbar (tišine i promjenljivi vjetrovi), koji dijeli I. o. na dvije meteor. hemisfere; sjevernije prevladava NE pasat (NE monsun), koji na geogr. ekvatoru puše iz Ν a na s hemisferi iz NW. Pojas visokog atmosfer. tlaka nalazi se oko 35° S, a prema jugu tlak opada (oko 64,5° S niži od 990 mbar); to je ovaj dio oceana podijelilo na dva vjetrena sistema: u s dijelu SE pasat pokriva čitav ocean (uz australske obale : S i SW) ; j od pasata pušu W vjetrovi (od Rta dobre nade između 40° i 50° S). U julu je vjetreni režim obratan od onog u januaru: atmosfer. tlak niži od 1005 mbar leži na kontinentu, a raste od paralele 20° Ν do 30° S; na s hemisferi SE pasat prelazi ekvator i postaje SW monsun (najjači u području somalske obale). U središnjim visokim širinama s hemisfere, u junu se gotovo vjetrovi ne razlikuju od onih u januaru; W vjetrovi u visokim širinama postaju znatno jači (znatne promjene u smjeru i jačini). Zimi je (na s hemisferi) učestalost olujnih vjetrova (> 7 BF) manja od 1%; tropski cikloni javljaju se povremeno od novembra do aprila u području 10° S i 85 ··· 95° E ili sz od Australije (u z dijelu kreću se prema SE, a u i dijelu SW). Južnije od 40° S učestalost olujnih vjetrova, čak i ljeti (j hemisfera), veća je od 10%; ljeti (s hemisfera) SW monsun u z dijelu Arapskog mora (somalska obala) veoma je jak od juna do augusta (10 ··· 20% vjetrova jači su od 7 Bf); zone tišina (manje od 1% olujnih vjetrova) steru se između 1° S i 7° Ν i z od 78° Ε; u geogr. pojasu 35 ··· 40° S učestalost olujnih vjetrova raste čitave godine (15 ··· 20%). Mor. struje dijele se u dva sistema, a razdvaja ih paralela 10° S. U j dijelu gotovo su stalne i anticiklonalnog su smjera; u s dijelu pod utjecajem su monsunâ; za vrijeme NE monsuna W struja teče između 8° i 2° Ν odn. 5° S (Andamansko more – Somalija), a zatim između 2° i 10° S ulazi u Ekvatorsku povratnu struju (ne kruži anticiklonalno); u s dijelu oceana dvije struje teku prema W, a između njih teče protustruja prema E. Za SW monsuna nema Ekvatorske povratne struje nego Južna ekvatorska struja prelazi j od ekvatora u Istočnu monsunsku struju (kao što SE pasat prelazi u SW monsun). Na obalama I. o. prevladavaju poludnevne mor. mijene. U srednjem dijelu I. o. amplitude su mor. mijena neznatne; uz i i s obale amplitude su uglavnom ispod 2 m, s ekstremnim vrijednostima uza sz austral. obalu (10,5 ··· 11,5 m), u Arapskom moru (Kutchki zaljev 8,5 m) i Bengalskom zaljevu (Ganges i Brahmaputra 6 m); na i afr. obalama ekstremne su amplitude do 5 m (Mozambički kanal). U biogeografskom smislu I. o. se dijeli na tropsko, umjereno i subpolarno područje; flora i fauna trop. voda srodna je flori i fauni z dijela Tihog oceana; litoralna i sublitoralna zona bogata je algama, koraljima i planktonima, a u trop. području brojne su meduze, mor. puževi i mekušci; uz obale ima mor. zmija, a za trop. područje karakteristični su mor. psi (ljudožderi); česta su pojava jata letećih riba; kitovi su danas rijetki (u jz dijelu); od ptica najviše ima burnica, a j od paralele 33° S česti su albatrosi. I. o. u ribljem bogatstvu znatno zaostaje za s dijelovima Atlantskog i Tihog oceana. Ukupna lovina (1984): z dio 2 454 000 t (najviše srdele, rakovi, tune), i dio 1 870 000 t (srdele, tune, skuše), antarktičke vode 36 000 t (2/3 riba, 1/3 planktonski račići); najviše se ulovi srdela (417 000 t), tuna (286 000 t), inćuna (120 000 t), skuša (115 000 t), rakova (377 000 t), glavonožaca (19 000 t), mor. pasa (17 000 t; posebno u Arapskom moru). Najviše love ribar. flote iz Indije (1 778 000 t), Burme (470 000 t), Tajlanda (372 000 t), Pakistana (308 000 t), Indonezije (192 000 t), Šri Lanke (140 000 t) i Omana (109 000 t). I. o. ima veliko prometno značenje; najprometniji je plovidbeni put oko Rta dobre nade; plovidbeni put kroz Sueski kanal (prokopan 1869) i Crveno more račva se kod rta Guardafuija u dva pravca: prvi ide prema Perzijskom zaljevu (kroz Hormuski prolaz), Indiji, Dalekom istoku, Australiji (važniji prolazi i putna čvorišta: Malajski, Sundski, Lombočki i Bassov prolaz), a drugi prema i i j Africi. Najvažnije luke: Bombay, Madras i Calcutta, Karachi, Chittagong, Colombo, Rangoon, Singapore, Abadan, Al-Basra, Dar-es-Salaam, Tananarive, Durban i Fremantle. – Pravilna izmjena monsuna pogodovala je razvitku plovidbe; Crvenim morem te z i i I. o. plovili su stari Egipćani i Feničani; Malajci, Kinezi i Polinežani plovili su do Ceylona i afr. obala; u ← 1. st. plovilo se do Kine. U srednjem vijeku trgovinu su preuzeli Arapi. U vrijeme velikih geogr. otkrića izvršena su putovanja evr. pomoraca. Preko I. o. iz Kine se vratio u Evropu Marco Polo (krajem 13. st.). Kada se B. Diáz 1487. vratio u Lisabon oplovivši Rt dobre nade, a V. da Gama 1498. stigao u Kozhikode (Calicut), bio je otkriven put u Indiju. Portugalci, pobjedom nad arap.-egip. flotom 1509, učvrstili su svoj položaj na I. o. sve dok ih nisu potkraj 16. st. istisnuli Holanđani, koji su otkrili i z austral. obale (1623). U prvoj pol. 16. st. pojavljuju se Španjolci (Magellanova ekspedicija). Englezi osnivaju Istočnoindijsku kompaniju (1600); pobjeđuju u anglo-niz. ratovima (1652-74) i u sukobima s Francuzima; poslije kolonijalnog rata (1775-83) V. Britanija je sve do pol. 20. st. gl. kolonijalna sila na I. o. Upoznavanju oceanogr. prilika I. o. pridonijela su putovanja J. Cooka (1772-75); od 19. st. organiziraju se oceanogr. ekspedicije (brk.: Challenger, 1873-74, Discovery II, 1932, 1935-38. i 1950; njem.: Gazelle, 1875; Valdivia, 1898-99 i Gauss, 1901-03; niz.: Snellius 1929-31. i Nautilus 1920-24; rus. Vitjaz, 1386. i sovj. Transbalt, 1926-27); istražuju se i Antarktičke vode (F. F. Belinsgauzen, 1819-21; J. C. Ross, 1839-43). U Geofizičkoj godini 1957-58. sistematski se istraživao j dio I. o. (sudjelovale su austral., novozelandska, sovj., franc. i jap. ekspedicija), a 1960-65. organizirano je međunar. istraživanje (International Indian Ocean Expedition). U I svj. ratu na Indiku vodila se ugl. borba za pom. komunikacije; krstaričkim ratom i samostalnim krstaričkim akcijama Njemačka sprečava prijevoz trupa i materijala u V. Britaniju. U II svj. ratu operacije osovinskih snaga s pomoćnim krs. i podm. (posebno one prevezene većim podm.) bile su uperene protiv savezn. prometa. Potkraj marta 1942. jap. Udarna eskadra (v-adm. N. Naguma; 5 n. av., 4 b. br., 3 krs., 11 raz.) krenula je od Celebesa prema Ceylonu; Malajska eskadra (adm. J. Ozawa; 1 n. av., 7 krs., 11 raz. i 7 podm.) napada savezn. pom. promet u Bengalskom zaljevu (potopljeno 19 trg. br.). Brit. adm. J. Sommerville koncentrirao je snage Istočne flote kod atola Addua (Maledivi) u dvije grupe; brža eskadra imala je 1 b. br., 2 n. av., 4 krs., 6 raz.; sporija 4 b. br., 1 n. av., 3 krs., 8 raz.; namjeravao je da jap. snage napadne na putu prema Ceylonu, međutim jap. su avioni s n. av. (5. 4. 1942) napali brit. pom. bazu u Colombu i 9. 4. 1942. rat. luku u Trincomaleeu, pa je baza na Ceylonu napuštena, a Japanci su stekli prevlast nad Bengalskim zaljevom; tomu je pridonijelo i slabljenje brit. Istočne flote, koja je dio svojih snaga uputila u Sredozemno more radi vođenja protupodmorn. borbe i osiguranja prometa. U dr. pol. 1943. njem. i jap. podmornice potopile su 157 savezn. trgovačkih br. (337 169 brt), u martu 1944. 11 br. (67 658 brt), a do kraja 1944. samo 3 br. (19 696 brt); na poč. 1945. njem. su podmornice povučene s I. o. Poslije II svj. rata I. o. obuhvaćen je blokovskom polarizacijom i postao dio globalnog pom. ratišta; SAD su radi okruženja SSSR i NR Kine formirale paktove (CENTO, SEATO) i sklopile brojne bilateralne ugovore, narodnooslobodilački ratovi u Africi i ji Aziji (1964-73) i slom šahova režima u Iranu (1979) omogućili su i SSSR-u da se pojavi kao polit. i vojni faktor. Značaj nafte za evr. članice NATO-a i Japan, sovj. vojna intervencija u Afganistanu i iračko-iranski rat utjecali su na jaču pom. prisutnost oba bloka (iz Perzijskog zaljeva godišnje preveze se morem oko 1000 mil. t nafte što iznosi oko 1/3 nafte iz svj. podmorja). Vojnopom. snage SAD (oko 30 borbenih i pomoćnih br.) se oslanjaju na bazu na Otoku Diega Garcije i na baze Saudijske Arabije te u Αl-Masirahu. RM SSSR u I. o. drži jednu esk. (oko 30 borbenih i pomoćnih br.), koji se ugl. oslanjaju na baze u DNR Jemenu i Etiopiji. Franc. eskadra (do 15 br.), podrška amer. vojnopom. snagama, oslanja se na bazu u Djiboutiju. V. Britanija povremeno upućuje u Indijski ocean flotni sastav (oko 10 br.), čime demonstrira svoj interes i za ovaj ocean. Strateški su značajni prolazi: Hormuski tjesnac, Bab al-Mandab, Sueski kanal, Malajski prolaz i područje oko Cape Towna.