Istočnosibirsko more

Istočnosibirsko more, rubno more Sjevernoga ledenog mora između Novosibirskih otoka, i sibirske obale i otoka Vrangela; oko 900 000 km²; sr. dubina 45 m (najveća 155 m). Ispred z obale (Mamutova obala) leže De Longovi, Medvjeđi i Rautanski otoci te otok Ajon i otok Šalaurov. U I. m. utječu rijeke Kolyma, Alazeja i Indigirka. Sr. temp. zraka zimi (januar) od – 25 do – 30 °C (apsolutni minimum – 45 °C), ljeti (juli) 0 ··· 4 °C. Temp. površinskog sloja vode zimi – 1,8 °C, a ljeti od – 1 °C do + 1,5 °C (na j do 5 °C); sr. slanost do 30‰; zimi se zaleđuje; ljeti se stvara led plovac (u i dijelu). U z dijelu I. m. teče topla Ν struja, aui dijelu hladna S struja. I. m. bogato je ribom. Južnim priobalnim dijelom prolazi ruta Sjevernoga mor. puta (Sevmorput). Gl. luke su Pevek (Čaunski zaljev) i Ambarčik (na ušću Kolyme). – I. m. su u 17. st. istraživali S. Dežnjev i F. Popov te poslije D. Laptev, N. Šalaurov i F. Vrangel.