Italija

Italija, država u j Evropi okružena Ligurskim, Tirenskim, Jadranskim i Jonskim morem (Sredozemno more); 301 263 km²; 57 439 000 st. (1989), ugl. Talijana (98%); porast st. 0,14% (1980-85). Gl. grad Rim (2 815 457 st., 1986). Službeni jezik talijanski. Novčana jedinica lira (1 ITL = 100 centisima). Društveni bruto-proizvod 6170 $/st. (1983). I. obuhvaća tri prirodne cjeline: Alpe u s dijelu, Apeninski poluotok (dug 1139 km) s otocima na j i Padsku nizinu (uz rijeku Po) između njih. Apeninsko gorje (Gran Sasso d’Italia, 2914 m) pruža se duž Apeninskog poluotoka i s nekoliko lanaca nastavlja se na Siciliji. Recentni vulkani (Etna, Vezuv, Stromboli, Vulcano). Obala duga 7456,4 km; najveći poluotoci: Gargano, Calabria i Salentina; zaljevi: Genovski, Tarantski i Venecijanski; važniji otoci: Sicilija (25 426,2 km²), Sardinija (23 812,6 km²), Elba (223,5 km²), Sant’Antioco (108,9 km²), Pantelleria (83,0 km²), San Pietro (51,3 km²), Asinara (50,9 km²), Ischia (46,4 km²), Lipari (37,3 km²), Salina (26,1 km²), Ciglio (21,2 km²), Vulcano, Lampedusa, La Maddalena, Favignana, Capraia, Caprera, Maréttimo, Stromboli, Capri, Montecristo, Pianosa. Veće rijeke: Po (Pad; 652 km), Adige (410 km), Tevere (405 km), Adda (313 km), Oglio (280 km), Tanaro (276 km) i dr. Poznatija jezera: Garda (370 km²), Maggiore (212,2 km²), Como (145,9 km²) u Alpama i Trasimeno (128 km²) na Apeninskom poluotoku. Sredozemna, kontinentalna (unutrašnjost Padske nizine) i planinska (Alpe, viši dijelovi Apenina) klima; sr. zimska (januar) temp. 0,8 ··· 4,3 °C u Padskoj nizini, 6,0 °C u srednjoj I., 7,6 ··· 11,3 °C u j I. i na Siciliji; sr. ljetna (juli) temp. 20,4··· ··· 25,2 °C. Najviše je oborina na Alpama (do 2000 mm), na obali Genovskog zaljeva (1300 mm), u i dijelovima Padske nizine (1300 mm) i u napuljskoj okolici (1500 mm), a najmanje u j dijelovima Apeninskog polutoka (500 ··· 700 mm) te na Siciliji (manje od 400 mm). U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 10,9% aktivnog st., u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 30,5%, u uslužnim djelatnostima 58,6% st. Uzgaja se pšenica, kukuruz, šećerna repa, vinova loza (10,8 mil. t grožđa, 70 mil. hl vina; 1. u svijetu 1984), riža (1,1 mil. t; 1. u Evropi 1985), maslina (3,5 mil. t maslina, 0,6 mil. t ulja; 2. u svijetu 1985), agrumi, voće i povrće, duhan, pamuk i cvijeće. Šumarstvo (1984): 80,4 mil. m³ drva. Stočarstvo (1984): najviše ovaca (9,2 mil.), svinja (9,2 mil.) i goveda (9,1 mil.). Ribarstvo (1983): 290 499 t morske ribe (srdela, škombra, tuna), 101 001 t školjaka, 23 196 t rakova. Ležišta zemnog plina (13 620 mil. m³, 1984) i nafte (2,4 mil. t, 1985), pirita, barita, željezne rude, asfalta i bitumena, lignita te bakrene, antimonske i cinčane rude. Razvijena je industrija motornih vozila, aviona, elektrotehn., elektron. i optičkih aparata, strojeva, bijele tehnike, lokomotiva i vagona, lijekova, kozmetičkih preparata, tekstila i konfekcije, pokućstva, papira, stakla i keramike, kože, obuće i galanterije, guma i plastičnih masa, igračaka, muzikalija, prehr. proizvoda (alkoholna pića, sirevi, mesne i riblje prerađevine, konditorski proizvodi); petrokem. i kem. industrija, crna i obojena metalurgija; brodogradnja (88 064 t brodovlja, 1985). Osobito je razvijen turizam (15,8 mil. turista; prihod 9034 mil. $, 1984). Gl. izvozni proizvodi: strojevi (23%), tekstil i konfekcija (11%), motorna vozila (8%), kem. proizvodi (7%), naftni derivati (5%), hrana (5%), željezo i čelik (5%), obuća (5%). Vrijednost izvoza (1985): 79 024 mil. $ (SR Njemačka 17%, Francuska 15%, SAD 8%, V. Britanija 6%, Švicarska 4%, Saudijska Arabija 4%). Vrijednost uvoza (1985): 91 123 mil. $ (SR Njemačka 16%, Francuska 13%, SAD 6%, SSSR 5%, Švicarska 4%, Saudijska Arabija 4%). Prometna mreža: 19 750 km željezničke pruge (10 282 km elektrificirano), 298 964 km cesta (5941 km auto-cesta) i 2237 km unutrašnjih plovnih putova (1388 km riječnih i 849 km kanalskih). Glavni naftovodi (3069 km): Genova – Ferrera (85 km), Ferrera – Gran San Bernardo (199 km), Ferrera – Spluga (204 km), Genova – Cremona (152 km), Genova – Rho (130 km), Genova-Villasanta (151 km), Savona– Trecate (145 km), Marghera – Mantova (123 km), Trst – Timau (143 km), Gagliano – Caltanissetta (90 km); ukupna duljina plinovoda 14 250 km. Međunar. aerodromi: Rim (Fiumicino, Ciampino), Milano (Linate, Malpensa), Venecija (Tessera), Catania (Fontanarossa), Palermo, Cagliari. Gl. luke: Genova, Livorno, Venecija, Trst, Ravenna, Napulj, La Spezia, Savona, Ancona, Augusta, Brindisi, Bari, Taranto. Ukupan lučki promet (1984): 245 mil. t tereta; ukrcaj 35 mil. t, iskrcaj 210 mil. t tereta. Trgovačka flota (1986): 1569 brodova (većih od 100 brt) s ukupno 7 896 569 brt ili 22 347 290 m³; struktura: 187 tankera za naftu (2 513 197 brt), 19 za naftu i kemikalije (47 646 brt), 34 za kemikalije (110 657 brt) i 16 tankera za različite tekućine (30 336 brt), 38 LNG odn. LPG-brodova (110 657 brt), 17 OB-brodova (931 626 brt), 78 BC-brodova (2 127 476 brt), 309 brodova za opći teret (889 415 brt), 13 kontejnerskih brodova (247 025 brt), 4 broda za cestovna vozila (13 419 brt), 242 ribarska broda (66 817 brt), 222 FP-broda (534 222 brt), 19 raznih opskrbnih brodova (18 930 brt), 281 tegljač (75 772 brt), 17 jaružala (21 336 brt), 10 brodova za prijevoz stoke (30 755 brt), 5 istraživačkih brodova (4667 brt) i 58 netrg. brodova (46 517 brt). Ratnom mornaricom upravlja načelnik admiralštaba; oko 42 000 ljudi; flota (1986): 10 podm. (2 u gradnji), 2 n. he (1), 2 krs., 4 raz. (2), 16 fr., 8 kor. (9), 7 r. top., 34 m-1., 2 des.br.; morn. zrakoplovstvo: oko 1500 ljudi, 115 borbenih he. i patrolnih av.; morn. pješadija: 1 bataljon (oko 1000 ljudi). Vojnopom. baze: La Spezia, Taranto, Ancona, Brindisi, Augusta, Messina, La Maddalena, Cagliari, Napulj i Venecija. – Prva pom. sila na Apeninskom poluotoku bili su Etruščani (luke: Caere, Populonia; trgovanje s Kartagom i Grcima); konkurirali su Kartažanima (korzička, sardinska i sicilska obala) i grč. kolonijama na Siciliji i u južnoj Italiji. U ← 6. st. u savezu s Kartažanima potukli su Grke na moru kod Alalije (Alerije) na Korzici, ali su ih ubrzo Grci teško porazili kod Kume. Poslije se počinje javljati nova sila – Rim, koji je proširio vlast na cijelu Italiju; od ← 3. do ← 2.st. Rim je slomio pom. prevlast grč. kolonija u j Italiji i Kartage na z Sredozemlju (punski ratovi); u ← 2. st. proširio je vlast izvan Italije od Hispanije i Galije do Grčke, Makedonije i Pergamona. Zanemarivanje flote uzrokovalo je porast gusarstva, koje je poslije Pompej s 500 brodova iskorijenio. Klasni sukobi, stranačke borbe (Marije – Sula, Pompej – Cezar) potkopali su republiku i nakon poraza Marka Antonija (pom. bitka kod Akcija ← 31) pod Oktavijanom je uspostavljeno Rimsko Carstvo, koje je za Trajana (98-117) doseglo najveći opseg: od Britanije do Mezopotamije i od Germanije do Arabije. Poslije postupno propada; 395. dijeli se na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo, a 476. Zapadno propada pod germanskim udarcima. Otada je Italija stoljećima razjedinjena i pod različitim tuđim vlastima. U srednjem vijeku izložena je napadima saracenske flote i normanskih gusara, koji su se učvrstili u j Italiji. Znamenit, ugl. autonoman položaj imalo je nekoliko trg. gradova. Amalfi je od 10. do 13. st. bio jedno od evropskih pom.-trg. središta. Genova je 1284. slomila pom. silu Pise i držala znatan dio trgovine u i Sredozemlju; Mleci su zaposjeli Dalmaciju, Krf i Kretu te tako proširili pom. vlast; nakon rata s Genovom (1381) oni su gospodari Sredozemlja i levantske trgovine. Uz pomorske jačaju i kopnene države (Firenca, Milan, Papinska Država); ekon. prosperitet, dobrim dijelom utemeljen u pomorstvu, podloga je renesansi. Nakon Napoleonovih ratova i restauracije pokret za osobođenje i sjedinjenje (revolucije od 1820. do 1849; Mlada Italija, G. Mazzini, C. Cavour, G. Garibaldi); nakon pobjede nad Austrijom u zajednici s Francuskom (1859) sjedinjena je s I.; 1860. Garibaldi je oslobodio j I., 1866. pripojena je Venecija (težak poraz tal. mornarice kod Visa) a 1870. Rim. U ratu s Etiopijom (1889-96) osvojila je Eritreju i Somaliju; 1911-12. u ratu s Turskom stječe Tripoli, Cirenaiku i Dodekanez. Sklopivši tajni Londonski ugovor, I. prilazi 1915. Antanti i nakon I svj. rata dobiva Tirol do Brennera, Trst, Istru, Slovensko primorje s Goricom, Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu, Zadar s okolicom i 1924. Rijeku. God. 1922. fašistički drž. udar (B. Mussolini); 1935. napada na Etiopiju i 1936. je anektira; 1936. formira se osovina Rim–Berlin; 1939. tal. snage zauzimaju Albaniju i napadaju Grčku; 1940. stupa u II svj. rat na Hitlerovoj strani; 1941. okupira dijelove Kraljevine Jugoslavije; ratni neuspjesi, pad Mussolinija i kapitulacija 1943; republika 1946. Mirovnim ugovorom 1947. I. se odrekla svih kolonija i područja na i obali Jadrana. Londonskim Memorandumom o suglasnosti (5. 10. 1954) koji su parafirale Jugoslavija, Italija, V. Britanija i SAD, pripali su joj Trst i veći dio Zone A bivšeg Slobodnoga tršćanskog teritorija; 1977. osimskim sporazumima regulirani su granični i dr. odnosi sa SFRJ. Nakon II svj. rata I. se povezala sa zapadnoevrop. zemljama i SAD (čl. NATO-a i EEZ).