Izrael

Izrael, država u jz Aziji (Bliski istok); izlazi na Sredozemno i Crveno more (Aqapski zaljev); 20 700 km²; 4 477 000 st. 1989), Židovi (83,7%) i Arapi (16,3%); porast st. 1,9% (1980-85). Glavni grad Jeruzalem (hebrejski Yerushalayim; 457 700 st., (1985). Službeni jezik hebrejski, govori se i arapski. Novčana jedinica novi shekel (1 ILS = 100 agorota). Društveni bruto-proizvod 5520 $/st. (1982). Na z dijelu proteže se 40 km široka primorska ravnica, na s dijelu planina Meron (Har Meron; 1208 m) i Galilejski ravnjak, u i dijelu brežuljkasto područje, tektonska udolina Ghor s rijekom Jordanom i Galilejskim ili Genezaretskim jezerom (Izraelu pripada 165 km²) te Mrtvo more (280 km²), u j dijelu pustinjska visoravan Negev; obala je duga 273 km. Mediteranska klima u primorju, polupustinjska i pustinjska u zaleđu; srednja zimska (januar) temp. 7,2 ··· 14,6 °C, ljetna (juli) 23,5 ··· 33,1 °C; oborine 650 ··· 750 mm, u pustinji Negevu manje od 100 mm. U poljoprivredi je zaposleno 5,3% aktivnog st.; u industriji, građevinarstvu i rudarstvu 27,7%, u uslužnim djelatnostima 67% st. Uzgaja se evr. voće, banana, agrumi, vinova loza, maslina, povrće, arahidi, krumpir, pšenica, ječam, proso, šećerna repa, duhan, pamuk. Stočarstvo (1983): najviše goveda (0,3 mil.) i ovaca (0,2 mil.). Ribarstvo (1982): 23 679 t mor. organizama. Ležišta fosfata, nafte i plina, bakrene i željezne rude. Kem. i petrokem., elektrotehn., elektron., prehr., tekstilna, duhanska i keramička industrija; crna i obojena metalurgija; industrija strojeva, papira, plastičnih masa i gume, oružja, aviona, motornih vozila, bijele tehnike, kože i obuće, brusionice dijamanata. Gl. izvozni proizvodi: brušeni dijamanti (23,6%), kemijski proizvodi (12,6%), oprema (10,5%), metalna roba (8,6%), el. transp. sredstva (5,5%). Vrijednost izvoza (1984): 5804 mil. $ (SAD 26%, V. Britanija 8%, SR Njemačka 7%, Francuska 5%, Belgija 5%). Vrijednost uvoza (1984): 9889 mil. $ (SAD 19%, SR Njemačka 12%, V. Britanija 8%, Belgija-Luksemburg 7%, Švicarska 6%). Turizam: oko 1,2 mil. turista. Prometna mreža: 827 km željezničke pruge i 12 360 km cesta. Glavni naftovodi: Eilat– Haifa (425 km) i Eilat–Ashdod (260 km). Međunar. aerodromi: Tel Aviv-Yafo (Ben Gurion) i Haifa. Gl. luke: Haifa (hebrejski Hefa) i Ashdod u Sredozemnom moru te Eilat u Aqapskom zaljevu. Ukupan lučki promet (1984): oko 13 mil. t tereta; ukrcaj 6,5 mil. t, iskrcaj 6,5 mil. t tereta. Trgovačka flota (1986): 64 broda (veća od 100 brt) s ukupnom tonažom 556 628 brt ili 1 575 257 m³; struktura: 4 tankera za naftu (991 brt), 6 BC-brodova (74 124 brt), 19 brodova za generalni teret (140 897 brt), 19 kontejnerskih brodova (333 750 brt), 3 ribarska broda (2908 brt), 1 FP-brod (357 brt), 11 tegljača (3429 brt), 1 istraživački brod (172 brt). Ratnom mornaricom upravlja zapovjednik; oko 6600 ljudi (800 oficira); flota (1986): 3 podm., 25 r.č., 41 p. č., 3des.br. i 9 des. sredstava; morn, zrakoplovstvo: 3 av.; morn, pješadija: 300 ljudi. Vojnopom. baze: Haifa, Ashdod i Eilat. – Cionistički pokret pokušava od dr. pol. 19. st. okupiti židovsku naciju na jednom području (Palestina); pokret je međunarodno priznat u I svj. ratu. Židovsko narodno vijeće proglasilo je 1948. samostalnu državu Izrael, što je bio povod I izraelsko-arap. ratu; I. je proširio područje a iz Palestine izbjeglo oko 400 000 Arapa. Potkraj 1956 (za sueske krize) I. je sudjelovao u franc.-brit. napadu na Egipat (zauzeo Sinaj). U novom protuarap. ratu (1967) Izraelci su prodrli do Sueskog kanala i Aqapskog zaljeva te zauzeli Sinaj, Gazu s okolnim područjem, dio Jordana (s Jeruzalemom) i dio Golanske visoravni u Siriji. God. 1973. I. je napao Egipat i Siriju; egip. vojska prešla je na i obalu Sueskog kanala; na osnovi rezolucije UN i posredovanja SAD i SSSR-a sklopljeno je primirje; nadzor u međuprostoru između egip. i izrael. snaga preuzele su snage UN. God. 1974-79. I. je vodio zasebne pregovore s Egiptom, kojemu je vraćen Sinaj; palestinsko pitanje do danas nije riješeno.