kalendar

kalendar (lat.), sistem podjele velikih vremenskih intervala na osnovi astronomskih opažanja, kao i tabelarni prikaz jedne ili više godina s podjelom na mjesece, tjedne i dane; kronološko razgraničenje na godine prije i poslije naše ere prihvaćeno je na početku 7. stoljeća (→ godina). Egipatski k., najstariji poznati k. koji datira od ← 4241; Sunčeva godina od 365 dana dijelila se na 12 mjeseci po 30 dana; nakon toga slijedilo je 5 dodatnih dana; od ← 238. svake četvrte godine dodavan je još jedan dodatni dan. Početak egip. nove godine padao je svakih 1460 godina na dan helijaktičkog izlaza zvijezde Siriusa (Sotisov ciklus). Grčki k. utemeljen je na sinodičkom Mjesecu; lunisolarna godina dijelila se na 12 mjeseci (izmjenično po 29 i 30 dana); usklađivala se s trop. godinom povremenim dodavanjem 1 mjeseca (30 dana): taj k. počinje s godinom prve Olimpijade, odn. od ← 776. Gregorijanski k., danas u upotrebi, reformirani je julijanski k.; dao ga je izraditi papa Grgur XIII; počinje 15. 10. 1582. mjesto 5. 10. 1582, jer je za toliko dana kasnio julijanski k. (razlika između srednje Sunčeve i trop. godine iznosila je 1 dan u 128 godina); gregorijanska godina ima 365,2425 sr. Sunčevih dana; razlikuje se od trop. godine za 1 dan u svakih 3333 godine; broji se od rođenja Kristova, pa je ta godina početak nove (naše) ere; godine na pune stotine koje nisu djeljive sa 4, računaju se kao proste (prijestupne) godine. Julijanski k., kalendar što ga je ← 46. izradio Julije Cezar uz pomoć egip. astronoma Sosigena, na temelju staroga i netočnog rimskog kalendara; osnivao se na Sunčevoj godini od 365,25 dana; godina se dijelila na 12 mjeseci (po 30 i 31 dan); februar je iznimno imao 29 i 30 dana; naknadno je izvršen ispravak za februar i august; broj dana u mjesecu postao je neovisan 0 gibanju Mjeseca; u toku tri obične god. od 365 dana četvrta je prijestupna sa 366 dana. Muhamedovski k. utemeljen je na Mjesečevoj godini sa 12 sinodičkih mjeseci (naizmjence po 29 i 30 dana); početak mjeseca broji se od mlađa; dan počinje zalaskom Sunca; 19 je godina po 354 dana, ali prijestupnih po 355 dana; pojedini mjeseci tog k. padaju u različita godišnja doba; muhamedovska era počinje od hidžre (od 622). Rimski k. utemeljen je na lunisolarnoj godini od 12 mjeseci. Prvi dani u mjesecu zvali su se calenda (otuda i potječe riječ kalendar). Rimska era počinje od godine utemeljenja grada Rima (← 753). Židovski k. temelji se na Mjesečevoj godini, koja se usklađivala sa Sunčevom na temelju Metanova ciklusa od 19 god., kad se sve Mjesečeve faze ponavljaju u isti dan u godini. Nova je godina počinjala s prvim mladim Mjesecom nakon jesenjeg ekvinocija; brojenje godina (era) počinje od početka svijeta, odn. od ← 3761.