kolotura

traži dalje ...

kolotura (žaba), meh. pomagalo koje se sastoji od jednog ili više užlijebljenih koluta (uznica) u zajedničkom kućištu (oklopu); prenosi silu ili mijenja smjer sili pomoću užeta (teklaca) koji prolazi oko koloture; ležaj je k. u kućištu klizni ili valjkasti (kuglični); okov kućišta na jedom kraju ili na oba kraja nosi očnjak, kuku ili ušicu. Prema mjestu u → koloturju k. može biti pomična i nepomična, a prema vrsti kućišta, otvoriva i neotvoriva; prema broju uznica (raka) k. je jednostruka i višestruka (2 i više uznica); prema funkciji je nosiva, provodna ili skretna; prema namjeni je teretna, k. snasti, brka samarice i klobučnice; u čelične k. uže je čelik-čelo, a u drvene konop. Trenje između užeta i uznice koloture povećava silu na živom kraju užeta. Ukupno trenje ovisi o promjeru uznice (Ø) i vrsti ležaja; veći je u kliznih (Ø 20 mm, do 8%), a manji u kugličnih ležaja (Ø 20 mm do 5%). K. se dimenzioniraju prema ukupnom opterećenju (SWL) i rezultantama sila (R). Promjer uznice kod teretnog uređaja jednak 16 ··· 20 puta promjera užeta. Dugorepa k., jednoraka drvena k. s produženim ogrljkom od konopa (završava očnjakom). Lovna k. ili lovica, troraka ojačana drvena kolotura (žaba) s gibljivom kukom lovicom (veća od kuke podigačice); na starim jedrenjacima se lovicom sidro lovilo, a zatim podiglo i smjestilo u stelju (na pramčanoj palubi).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

kolotura. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 27.12.2024. <https://pomorski.lzmk.hr/clanak/kolotura>.