kontrabanda

kontrabanda (tal.), u širem značenju, krijumčaren prijevoz ili prijevoz robe preko drž. granice i roba koja se tako prevozi ih prenosi. U međunar. pravu, roba uhvaćena za rata na mor. putu prema neprijatelju a može mu poslužiti u rat. svrhe; podvrgnuta je zapljeni (ratna k.). Dijeli se na apsolutnu k., koja neprijatelju po svojoj naravi služi za rat (npr. oružje), i relativnu k., koja mu služi u rat. svrhe samo kad je namijenjena njegovim oružanim snagama (npr. hrana); zaraćene države moraju napraviti popis robe koja se u prijevozu neprijatelju smatra kontrabandom. – Podjela k. na apsolutnu i relativnu prihvaćena je Londonskom deklaracijom (1909); njome je propisano da se plijeni i brod ako roba po vrijednosti, težini, opsegu ili vozarini čini više od polovice tereta; također je prihvatila staro pravilo da sve stvari koje nisu k., a pripadaju vlasniku k., podliježu zapljeni. U I svj. ratu često je mijenjan popis roba koje čine k., odn. rasli su popisi apsolutne k. na račun drugih roba (brit. Order in council, 1917). Razlikovanje apsolutne i relativne k. izgubilo je značenje jer su zaraćene strane proglasile i trg. luke bazama za snabdijevanje brodova. Praksa sudova za pom. plijen usklađena je jednostranim dekretima zaraćenih strana. V. Britanija je 1915. uvela nove mjere ograničenja kao represalije za prevoženje kontrabande; svaki trg. brod koji za odredište ima njem. luke ili je ukrcao teret u njem. luci, mora takav teret iskrcati u savezničkoj luci; slično se postupalo i s teretom neprijat. podrijetla, vlasništva ili odredišta (rekviriran). Radi olakšanja plovidbe, od 1916. su u amer. lukama brit. agenti izdavali dozvole – NAVICERT (kr. za Navigation Certificate) pošto su se prethodno uvjerili da teret nije ukrcan u neprijat. luci i nema za odredište neprijat. luku; takvi brodovi nisu morali svraćati u brit. luke. Sličan stav prema k. iz I svj. rata prenio se i u II svj. rat; primjenjivan je N AVICERT-sistem; neutralni brodovi nisu skretani s rute radi pregleda, a pregled na otvorenom moru trajao je kratko. Nakon II svj. rata upute pojedinih RM sadržavaju gl. načela Londonske deklaracije (SAD, 1955). Ženevska konferencija za zaštitu građanskih osoba u vrijeme rata (1949) donijela je nekoliko novina; napose dopušta slanje sanitetskog materijala (i neprijatelju) a i slobodan prolaz nužnog materijala, hrane i odjeće na okupirani teritorij.