korito

korito. 1. Brodsko k., dio brod. trupa ispod konstrukcijske vodne linije (→ živa građa broda). 2. Podmorsko k., izduženo i široko ulegnuće na oceanskom dnu (otvorenom moru) s blagim nagnutim stranama. 3. Riječno k., erozijska udubina zemaljske površine duž gl. pravca površinskog otjecanja oborinskih voda; obuhvaća dno i obale bez poplavnog područja. Morfološki oblici korita, važni na plovnim rijekama, jesu makroforme (pravci, zavoji, meandri), mezoforme (velike dine i prudovi) i mikroforme (nabori ili riple i male dine na dnu). Ravne ili blago zavojite riječne dionice, zavoji, meandri, razvedena i lutajuća korita oblici su r.k. u planumu i nastaju fluvijalnom erozijom. Dubine korita mijenjaju se smjerom toka, veće su uz konkavne obale, a najmanje oko prijevoja. Mjesta najvećih dubina nazivaju se virovi, a najmanjih prag, brod, plićak ili gaz. Za plovidbu je bitna pravilnost meandriranja i lutanje korita: nepravilno meandriranje izaziva nagle promjene zavojitosti meandrâ i pojavu plićaka. U pravilnom meandriranju tok vode je pravilan, pronos nanosa ujednačen, a korito ustaljeno. U prvom su slučaju poprečni presjeci plićaka nepravilni (loš brod), a u drugom na mjestima prijevoja pravilni (dobar brod). Regulacijom se postiže ustaljeno korito i poželjne plovidbene prilike (preporučio ih je Evropski ekonomski komitet prema klasi plovnog puta); regulacija za malu vodu ugl. se provodi radi plovidbe (plovni putovi niže klase), za srednju vodu radi zaštite od fluvijalne erozije i postizanja više klase plovnog puta, a regulacija za veliku vodu radi povećanja protočnosti i obrane od poplave.