Kornatski otoci

Kornatski otoci ili Kornati, nenaseljena otočna skupina između Dugog otoka i otoka Žirja, j od otoka Pašmana; obuhvaća dvije skupine: žutsko-sitsku i kornatsku, ukupno 141 otok, otočić i hrid; kopnena površina otočja oko 69 km², a morskog prostora oko 230 km²; najveći su otoci Kornat (32,62 km²) i Žut (14,82 km²); ostali veći otoci: Piškera, Kurba vela, Levrnaka, Lavsa. Brojna zakloništa i sidrišta. Na otočiću Sestrici veloj pom. svjetionik. Stalnih naselja nema; vinograde i masline ugl. obrađuju stanovnici s Murtera i Dugog otoka, a bave se i ribolovom (prvi spomen 955). Lovišta srdela i dr. male plave ribe (danas slaba), dubinske ribe (kočarenje), hlapovi, jastozi; vade se spužve i koralji (Komisija ZAVNOH-a već je 1945, izvršila privremenu razdiobu lovišta između šibenskih i zadarskih ribara; danas bez praktične važnosti). Nacionalni park Kornati proglašen je 1980; obuhvaća kornatsku skupinu (donji Kornat) i ji dio Dugog otoka (uvala Telašćica). Marjne na Piškeri i Žutu. – Otoci su poznati od ilir. i rim. doba; 1311. Incoronata (lat.), nazvani prema otoku Kornatu (hrv. ime od 1435; Stomorin, 1515). Zadarski su plemići otoke unajmljivali za ispašu i obradu. – U NOR-u K. su područje aktivnosti Minerske grupe, koju je organizirao Bataljon Bude Botjana (1942); vađene su mor. mine iz tal. minskih polja a eksploziv se slao partizanskim jedinicama (do 1943). Od proljeća 1942. uporište partizanskih pom. veza i sklonište stanovništva od okupatorskog terora. Preko K. su se iški partizani konvojem (13 čamaca, 250 boraca) prebacili na kopno. Nakon kapitulacije Italije (septembar, 1943) K.o. su pod kontrolom III POS-a; važna etapna stanica za pom. veze između Visa i sjeverne Dalmacije (često napadana). Početkom 1944. na K.o. smještena je vojna bolnica (poslije pokretne ambulante na otocima), organizirana Lučka kapetanija (Šibenik) i brodo-mehanička radionica III POS-a (uvala Vrulje, otok Kornat). K.o. bili su izloženi njem. zračnim napadima i des. prepadima (otok Kornat; 200 vojnika, 3. 5. 1944). Često je napadana komunikacija Vis – K.o. – s Dalmacija; zasjeda njem. torp. čamaca (31. 5/1. 6.; 1/ 12. 6. 1944) na komunikaciji K. o. – Vis svladala 4 partizanska m. j. i 4 m. č. (zarobljeno i oko 300 ljudi, žena i djece u zbjegu).