krstarica

krstarica, veliki površinski rat. brod velikog akcijskog radijusa, naoružan dalekometnim univerzalnim klasičnim i raketnim (nuklearnim) naoružanjem; namijenjena je uništavanju površinskih rat. brodova, podmornica, trg. brodova, letjelica te za akcije na protivničku obalu; pa se upotrebljava u pom., pom.-zrakoplovnim i međuvidovskim operacijama. Prema pogonu k. mogu biti s klasičnim i s nukl. pogonom. Prema naoružanju mogu biti: raketne, helikopterske i sl. Krstarica se pojavila u pol. 19. st., zatim joj se postupno standardiziraju kalibri topova, debljina oklopa, istisnina, brzina i akcijski radijus. Prvom k. smatra se Wampanoag, izgrađen potkraj Amer. građanskog rata (1861-65); puna istisnina 4200 t, brzina do 16 čv; 16 topova od 229 mm. U Francuskoj, SAD i V. Britaniji grade se k. s oklopnom palubom iznad prostorija stroja, kormilarskog uređaja i municijskih komora (debljina do 40 mm). Najizrazitiji predstavnik takvih k. bila je Esmeralda (sagrađena u V. Britaniji 1883. za čileansku RM; bez jedrilja, brzina 18 čv; 2 topa od 254 mm, 6 topova od 152 mm, 2 torp. cijevi). Francuska je prva počela graditi brze torp. k. (istisnina 1200 ··· 1800 t), naoružane topovima do 120 mm i torp. cijevima; k. su gradile i Italija, Austro-Ugarska i Rusija. Na poč. 1905. parni stapni stroj zamijenila je turbina (brzina do 30 čv); pojačana je oklopna zaštita, smanjen kalibar glavnih topova na 152 ··· 105 mm, a pomoćnih 88 ··· 47 mm; prihvaćena je potklasa lake k. istisnine 3000 ··· 5000 t. Poslije Washingtonskog ugovora (1922) grade se k. washingtonskog tipa (istisnina 10 000 t, gl. topovi do 203 mm). Londonskim ugovorom (1930) k. su razvrstane u dvije gl. podvrste (potklase): laka k. imala je istisninu do 12 000 t, glavne topove kalibra 152 mm, 6-15 topova 133 ··· 152 mm, 8-12 topova 75 ··· 127 mm, 16-20 p-av. topova 20 ··· 40 mm, brzinu do 42 čv; neke su imale i torpedno naoružanje i 1-2 h-av.; teška k. imala je istisninu 21 000 t, brzinu do 33 čv, gl. topove do 203 mm, 6-9 gl. topova 203 mm, 8-12 topova 127 mm, 1222 topa 76 ··· 100 mm, veći broj p-av. topova te 2-3 h-av. K. su bile do II svj. rata namijenjene ugl. za protubrod. borbu (gl. oružje topovi). Pred II svj. rat V. Britanija gradi p-av. k. (tip Dido); topovi kalibra 132 mm i 40 mm. U II svj. ratu k. se upotrebljava za zaštitu n.av., konvoja, pom. desanta na maršu, za vatrene napade na obalu, za vođenje → krstaričkog rata, za gonjenje → rejdera, za neutraliziranje obalnih utvrda i postrojenja, forsiranje utvrđenih luka, kao → komandni brod eskadre (operacije), združenog odreda, flotile razarača i pom. des. sastava. Nekim su k. p-av. topovi bili gl. naoružanje, pa su se nazivale p-av. krstarice. Nakon II svj. rata klasične k. se ne grade. Postojeće k. zadržane su u rezervi i modernizirane rak. lanserima. Razvojem protubrod. samonavođenih raketa, p-av. raketa, protupodmorn. raketnih torpeda i usavršavanjem helikoptera, na k. se u 60-im godinama ugrađuje univerzalno protubrodsko, protupodmorn. i p-av. naoružanje, pri čemu prevladavaju vođene rakete i torpeda, a topovi su postali pomoćno oružje. U tom prelaznom periodu, da bi se razlikovale od klasičnih k., k. se nazivaju raketnim, proturaketnim, helikopterskim i si. što ovisi o tome koje naoružanje na njima prevladava. Velika se pažnja posvećuje ugradnji suvremenih komandno-informacijskih sistema pa su k. često komandni brodovi plovnih sastava. Na suvremenim k. oklop je izgubio nekadašnju vrijednost i služi samo za zaštitu vitalnih brod. dijelova; prvorazredno značenje dobili su sistemi PNHBO. Zbog visoke cijene koštanja suvremene k. danas imaju samo RM pom. velesila.