kvadrant

kvadrant (lat). 1. U matematici (goniometriji), dio ravnine (jedinične kružnice) omeđen dvjema poluosima pravokutnog Kartezijeva sustava u ravnini. Ukupno postoje 4 k.; broje se u obrnutu smjeru gibanja kazaljke na satu. 2. U navigaciji, dio ravnine obzora podijeljen sjeverojužnicom () i istočnozapadnicom (). Postoje 4 k., a broje se od sjeverne (N) točke obzora u smjeru gibanja kazaljke na satu: I od 0 do 90° (NE ili Ν + ), II od 90 do 180° (SE ili S – ), III od 180 do 270° (SW ili S + ) i IV od 270 do 360° (NW ili S – ). 3. Stari astronomski instrument (Davisov k. ili → leđni štap) za mjerenje kutova zvijezda i visina neb. tijela. Razvio se od grč. astrolaba; zamijenjen je prvo oktantom, a zatim → sekstantom. 4. Zidni k., sprava za određivanje položaja zvijezda upotrebljavao se do izuma teleskopa. Ploha na kojoj je luk kvadranta podijeljen na 90° orijentirana je točno prema meridijanu; s pomoću alhidade opremljene vizirom visina se zvijezde u trenutku prolaska kroz meridijan određivala točno na ± 10".