Libija
traži dalje ...Libija, nezavisna država u 5 Africi s izlazom na Sredozemno more; 1 759 540 km²; 4 271 000 st. (1989), ugl. Arapa (97%) i Berbera; porast st. 5,1% (1980-85). Glavni grad Tripoli (Tarabulus al-Ghard; 994 000 st., 1980). Službeni jezik arapski, govori se i berberski. Novčana jedinica libijski dinar (1 LYD = 1000 dirhama). Društveni bruto-proizvod 8450 $/st. (1981). L. čini usko primorje s gusto naseljenim sektorom oko Tripolija i u području od Bengazija (Banghazi) do Tobruka (Tubruq). Oba obalna sektora imaju brdovito zaleđe. Između njih je primorje u afr. kopno duboko uvučenog zaljeva Sidre (Khalij Surt). Od zaljeva do oaze Siwe (Egipat) pruža se tektonska depresija. Unutrašnjosti su kamenite pustinje i visoravni te pješčane pustinje (Libijska pustinja, Sahara). Niska pješčana nerazvedena obala duga je 1770 km. Povremeni tokovi (vadi) za kišnog razdoblja. U primorju sredozemna, u unutrašnjosti polupustinjska i pustinjska klima; na obali je sr. zimska (januar) temp. 11,6 ··· 13,7 °C, ljetna (juli) 25,7 ··· 30,7 °C; karakteristična su velika dnevna kolebanja temperature; oborine: od 200 mm u z do 400 mm u i sektoru primorja (kišno razdoblje novembar-mart); pustinjska je unutrašnjost bez oborina; često puše suhi pustinjski vjetar ghibli. U poljoprivredi je zaposleno 18,8% aktivnog st., u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 31,0%, a u uslužnim djelatnostima 50,2% st. Uzgaja se pšenica, ječam, povrće, datulja, agrumi, maslina, duhan, ricinus, trava esparto. Stočarstvo (1983): najviše ovaca (4,8 mil.) i koza (1,5 mil.). Ribarstvo (1982): 7425 t mor. organizama (tuna); vade se spužve. Ležišta nafte (50 mil. t, 1985) i zemnog plina (4600 mil. m³, 1984), željezne rude i fosfata; dobivanje mor. soli. Glavni naftovodi: Zelten-Marsa al-Brega (175 km), Amal–Ras Lanuf, Serir–Marsa al-Hariga (Tobruk), Augila–Zuetina, Hofra–Sidra (137 km); plinovodi: RagubaZelten–Marsa al-Brega, Dahra–Sidra. Petrokem., kem., cementna, prehr., kožna, duhanska industrija. Gl. izvozni proizvod jest nafta (99,6%). Vrijednost izvoza (1984): 11 136 mil. $ (SAD 27%, Italija 24%, SR Njemačka 10%). Vrijednost uvoza (1984): 6743mil. $ (Italija 30%, SR Njemačka 10%, Japan 7%, Francuska 6%). Prometna mreža: 20 000 km ceste. Međunar. aerodromi: Tripoli (Ben Gashir), Bengazi (Benina), Sebha. Gl. luke: Tripoli, Misurata-Qasr Ahmad, Tobruk-Marsa al-Hariga, As-Sidar, Marsa al-Brega, Darnah-Ras Lanuf. Ukupan lučki promet (1984): 66,2 mil. t, ukrcaj 53,5 mil. t, iskrcaj 12,7 mil. t tereta. Trgovačka flota (1986): 104 broda (veća od 100 brt) s ukupno 825 231 brt ili 2 335 404 m³; struktura: 15 tankera za naftu (708 030 brt) i 1 za kemikalije (3148 brt), 18 brodova za opći teret (71 773 brt), 33 ribar, broda (5437 brt), 3 FP-broda (22 882 brt), 22 tegljača (5557 brt), 1 jaružalo (644 brt) i 11 netrg. brodova (7760 brt). Ratnom mornaricom upravlja zapovjednik; oko 4000 ljudi. Flota (1986): 6 podm., 1 fr., 8 kor., 24 r. č. (4 u gradnji), 14 top., 8 p.br., 1 p.c., 7 m-1., i 25 des. plovila. Vojnopom. baze: Tripoli, Bengazi, Darnah, Tobruk, Al Khuma, Ras Hilal. – Nakon tal.-tur. rata Tursko Carstvo je 1912. priznalo tal. suverenitet nad Cirenaikom i Tripolitanijom; 1941-43. poprište borbi Britanaca protiv Talijana i Nijemaca; Pariskim mirovnim ugovorom 1947. Italija se odrekla Libije, koja je 1951. proglašena nezavisnom kraljevinom; 1969. oborena je monarhija i proglašena republika. Čl. Pokreta nesvrstanih zemalja.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.
Libija. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 21.3.2025. <https://pomorski.lzmk.hr/clanak/libija>.