magnetizam

magnetizam (grč.), skup pojava vezanih uz svojstvo nekih materijala da privlače feromagn. tvari, odn. da stvaraju oko sebe magn. polje. Makroskopski efekt vezan je uz m. subatomskih čestica (elektron, proton, neutron i dr.) koje posjeduju vlastiti magn. moment kao stalno i nepromjenljivo svojstvo. M. atoma posljedica je tih svojstava kao i elektrodinamičkih procesa gibanja elektrona. Materijali se prema magn. svojstvima dijele na dijamagnetske, paramagnetske i feromagnetske materijale; dijamagnetski materijali (npr. silicij, cink, većina organskih spojeva) imaju slabu magn. propustljivost (→ permeabilnost) i gotovo ne ovise o temp.; paramagnetski materijali obuhvaćaju većinu elemenata i anorganskih spojeva kojima je permeabilnost veća od 1; u magn. polju dobivaju slab dodatni inducirani m. koji se očituje kao slaba privlačna sila; feromagnetski materijali (željezo, nikal, kobalt, gadolinij i njihove legure te neki njihovi spojevi) imaju permeabihiost znamo veću od 1; magn. im svojstva jako ovise o temp. te iznad neke temp. (Curiejeva točka) prelaze u paramagnetike; imaju izražen remanentni m., tj. zadržavaju inducirani m. po prestanku djelovanja vanjskoga magn. polja. Posebna su grupa antiferomagnetici kojima su svojstva slična feromagneticima ali im (i to samo njima) permeabilnost na niskim temp. opada sve do nule na 0 K. Također se nazivom metamagnetici označuju materijali koji imaju jako izražena različita magn. svojstva u smjerovima kristalnih osi: u jednom su smjeru paramagnetici, u drugom su feromagnetici (kristali željeza, kalcijskog klorida i još neki). Prema elektromagn. teoriji (J. C. Maxwell) el. i magn. polje usko su povezani pa se obrađuju jedinstveno kao jedno elektromagn. polje.