Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru

Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru (engl. International Convention on Safety of Life at Sea; kr. SOLAS), pomorska konvencija koja sadržava odredbe u utvrđivanju sposobnosti pom. brodova za plovidbu u međunar. prometu radi zaštite putnika, posade i ostalih osoba zaposlenih na brodu. Obuhvaća: nepropusnu podjelu i stabilitet broda, elektro-instalacije, kormilarski uređaj, protupožarnu zaštitu, sisteme i uređaje, te sredstva za spašavanje, radio telegrafi ju i radiotelefoniju, sigurnost plovidbe, krcanje žita, krcanje opasnih tereta, odredbe za brodove na nukl. pogon, pravila izbjegavanju sudara na moru i dr. preporuke. – Prva Međunarodna konferencija za zaštitu ljudskog života na moru održana je u Londonu 1913. u povodu katastrofe Titanica; donijeta je prva Konvencija zaštiti ljudskog života na moru – SOLAS (tzv. Titanic-konvencija); prihvaćena 1914. Druga konferencija (London 1929) donijela je novu Konvenciju (Kraljevina Jugoslavija pristupila 1940). Na trećoj konferenciji (London 1948), usvojena Konvencija zamijenila je i dopunila onu iz 1929 (FNRJ ju je ratificirala 1951). Četvrta konferencija (London 1960) usvojila je Konvenciju Međunar. pravilima izbjegavanju sudara na moru (SFRJ ju je ratificirala 1965), dopunjenu i izmijenjenu protokolom (1978) i amandmanima (1981, 1983). Udovoljenje broda odredbama Konvencija potvrđuje se izdavanjem Međunarodne svjedodžbe sigurnosti.