Mjesec

Mjesec, prirodni Zemljin satelit; giba se oko Zemlje na sr. udaljenosti 384 403 km (najveća udaljenost 405 507 km u apogeju, najmanja 263 299 km u perigeju); promjer mu je 3472 km (prividni 29' 28" ··· 33' 31"), masa 81 puta, a sila teže 6 puta manja od Zemljine; nema atmosfere. Rotacija M. oko osi traje koliko njegov ophod oko Zemlje, tzv. siderička revolucija odn. siderički mjesec (27,3 d; → mjesec) pa je stoga uvijek prema Zemlji okrenuta njegova ista strana; ravnina Mjesečeve staze i ekliptike sijeku se u čvorovima (uzlazni, silazni) pod kutom kojemu je sr. vrijednost 5°08,7'; zbog gravitacije Sunca mijenjaju se staze; čvorovi staze učine potpun ophod po ekliptici (u retrogradnom smjeru) za 18 god. 7 mj. 10 d, a polovi staze za to vrijeme opišu (precesiraju) oko polova ekliptike kružnicu čiji je polumjer 5"08,7'; deklinacija se M. u ciklusu 9 god. 3 mj. 25 d mijenja od ± 28° 36' do ± 18° 13'. Motrenjem sa Zemlje zapažaju se različiti oblici M. (→ Mjesečeve mijene ili faze). Duljim motrenjem M. može se utvrditi da je njegov vidljiv dio nešto veći od polovice njegove površine (→ libracija). M. i Zemlja dobivaju svjetlost od Sunca; zbog nagnuća M. staze prema ekliptici i stoga što je promjer Zemljine sjene mnogo puta veći od prividnog promjera M., javljaju se potpune ili djelomične →  pomrčine Mjeseca. Gravitacijsko djelovanje M. odlučujuće je u odvijanju → morskih mijena. M. je navig. tijelo; opažanjem M. određuje se astronomska pozicija broda (u vremenskom razmaku, istodobnim opažanjem M. i Sunca odn. dr. neb. tijela), kontrolira devijacija kompasa; za mjesečine olakšana je plovidba i dobro je vidljiv mor. obzor u kvadrantima na strani Mjeseca. Efemeridske podatke ο Μ. (satni kut, deklinacija, vrijeme prolaska kroz meridijan, vrijeme izlaska odn. zalaska, starost) za greenwicki meridijan daje naut. godišnjak; koristi se također i Grafikon izlaska i zalaska Sunca i M. (izd. HI JRM). – Istraživanja M.: sovj. letjelica tipa Luna odaslala je 1959. precizne fotografije M. površine i prve slike njegove nevidljive strane, a amer. sonda Ranger 7 (1964) slike na kojima su vidljivi detalji veličine 1 m. Luna 9 je prva sonda koja se 1966. spustila na M. i poslala panoramske slike njegove površine. Višegodišnji amer. program Apollo doveo je 21. 7. 1969. prvog čovjeka na Mjesec (N. Armstrong i E. Aldrin te M. Collins). Izvađeni uzorci stijena (posebno od Lune 16; 1970) pokazuju da je površina M. stara 3 ··· 4 mlrd. godina (približno kao i u Zemlje).