nuklearni brod

nuklearni brod, brod na kojemu se para za pogon turbinskog sistema dobiva toplinskom energijom proizvedenom razbijanjem (fisijom) atoma urana u brod. reaktoru; pri manevriranju brodom uvijek je na raspolaganju puna snaga reaktora; za rezervni pogon služi dizelsko-el. sistem, u kojega je elektromotor ukopčan na zupčani prijenosnik gl. turbine. Konstrukcija trupa n. b. ugl. je ista kao i u ostalih brodova; radioaktivni dio (s izmjenjivačem topline) nukl. pogonskog sistema nalazi se u prostoru zaštićenu od radiološkog zračenja (biološki štit ili čelični tank s vanjskom izolacijom). Trg. brodu se izdaje svjedodžba o sigurnosti nukl. teretnog odn. putn. broda (posvjedočuje da brod u međunar. pom. prometu udovoljava odredbama Konvencije SOLAS), zbirka isprava o sigurnosti nukl. uređaja na brodu (dokazuje da n. b. ne ispušta zračenja opasna za okolicu) i priručnik za rukovanje nukl. uređajima (upute za rukovanje izdane od proizvođača). – Zamisao za primjenu nukl. energije za pogon broda iznio je tal. fizičar E. Fermi (Washington 1939); intenzivnije proučavanje ostvarenja te ideje započeto je nakon II svj. rata. Nukl. pogon prvi je put primijenjen na amer. podm. → Nautilus (1954), a prvi površinski n. b. jest sovj. ledolomac → Lenin (1959). Prvi trg. brod bio je amer. → Savannah (1962), zatim njem. Otto Hahn (1968; 15 000 dwt; istisnina 25 812 t, 8100 kW, brzina 16 čv), kin. putn. brod Zan Than (1964; istisnina 20 000 t, 2400 putnika, 16 200 kW, brzina 23,5 čv) i jap. Mutsu (1972; 8300 dwt, istisnina 12 400 t, 7350 kW, brzina 16,5 čv); ni jedan od ovih brodova nije više u upotrebi (problem sigurnosti i premija osiguranja nadvisio je ekonomičnost). Prvi površinski rat. brod na nukl. pogon bio je amer. →  Long Beach (1961); uskoro je sagrađen n. av. Enterprise; najmanji površinski nukl. rat. br. jest amer. laka krs. Bainbridge, 8580 t.