otok

traži dalje ...

otok, dio kopna sa svih strana okružen vodom, a po površini manji od najmanjeg kontinenta (Australija), iznimno gotovo kontinentalnih razmjera (Grenland). Površina svih otoka na Zemlji iznosi 9,9 mil. km2 (6,6% ukupne kopnene površine). Općenito se dijele na kontinentalne i samostalne. Kontinentalni o. dio je geološke strukture susjednog kopna s kojim je nekad činio cjelinu, a nastao je potapanjem dijela kopna zbog tektonskih pokreta i glacioeustatičkog izdizanja razine svj. mora; genetski može biti tektonski rasjedni i tektonski nabrani (jadranski otoci), akumulativni (glacijalni, riječni, eolski i priobalni) i abrazivni. Samostalni (oceanski, pučinski) o. izdiže se s oceanskog dna i geogr. je izoliran; genetski može biti vulkanski i koraljni (u trop. pojasu). Povijesne jezgre mnogih gradova (Venecija, Stockholm, Lenjingrad, Hong Kong, New York) nalaze se na otocima. Na njima su se razvile i velike pom. države (Kreta, V. Britanija, Japan), a često imaju veliku regionalnu i stratešku važnost.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

otok. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 29.4.2025. <https://pomorski.lzmk.hr/clanak/otok>.