Pelješac

Pelješac, poluotok na i jadranskoj obali, između Neretvanskog i Malostonskog kanala te Pelješkog i Mljetskog kanala; 348 km², 7713 st. (1981); od Stonske prevlake do rta Lovišća (na sz) dug je 65 km; građen pretežno od krednih vapnenaca i dolomita s rijetkim flišnim zonama; u reljefu se ističu tri bila: dva uz obalu i jedno u unutrašnjosti (Sv. Ilija, 961 m); si obala izložena buri, a jz jugu; biljni pokrov oskudan. Zaljevi Trstenica i Žuljana na jz obali, Stonski kanal na ji. Veća naselja: Orebić (1181 st.), Trpanj (676 st.), Ston (543 st.). Stanovnici se bave vinogradarstvom, stočarstvom, ribarstvom (tvornica za konzerviranje ribe u Trpnju), dobivanjem soli i uzgojem školjkaša te turizmom (Orebić, Trpanj). Trajektne veze Orebić–Korčula, Trstenik–Ploče (Mljet) i Trpanj–Kardeljevo. – P. je naseljen u prehistorijsko doba. Poslije doseljavanja Slavena pripao je Humskoj oblasti (u srednjem vijeku naziva se Stonski rât ili Rât). Stanovnici su oduvijek bili upućeni na more te su se najviše bavili ribarstvom. Od 1333, u sklopu Dubrovačke Republike, nešto su se intenzivnije u brodarstvo uključili Stonjani, oslanjajući se na tada razvijena brodarska središta na Šipanu i Lopudu. Brodarstvo se počelo razvijati od dr. pol. 16. st.; nekoliko Trsteničana na čelu s rodom Orebića razvilo je brodarsku djelatnost koristeći se statusom Dubrovačke Republike u međunar. pom. trgovini i prednošću vlastitoga strateškog položaja u blizini utvrđene mlet. Korčule (zaštita od gusara). Pelješko brodarstvo imalo je dva uspona: prvi je bio potkraj 18. st. i prekinuli su ga Napoleonov pohod i propast Republike; drugi se dogodio u sedmom desetljeću 19. st., kada je, pored već postojećih brodarskih društava (Flori, Mimbelli, Kovačević, Bjelovučić), osnovano i Pelješko pomorsko društvo (1865) u Orebiću. Nepravodobnom orijentacijom na parobrode pelješko brodarstvo propalo je na prijelazu iz 19. u 20. st. – Poslije aprilskog rata 1941. P. su okupirali Talijani (pripao tzv. NDH). Pelješki NOP odred formiran je krajem decembra 1941; 10. 11. 1942. formiran je Kotarski NOO. Poč. 1943. Odred je dao veću grupu boraca za formiranje 4. dalmat. brigade na Biokovu; septembra 1943. na P. je formirana Južnodalmatinska brigada (poslije 13. dalmat. brigada) i Pelješka flotila (4 n. ribar, br.) koja je sredinom oktobra, s Korčulanskom i Lastovskom flotilom, svrstana u grupu južnodalmat. flotila. Nijemci poduzimaju operaciju čišćenja Pelješca; jedinice 26. divizije su zaustavile njem. snage i izbacile ih iz Trpnja, Kune i Potomja. Zbog teške situacije u Makarskom primorju i nastupanja jakih njem. snaga, Mornarica NOVJ je 10/11. 11. 1943. prevezla 13. dalmat. brigadu i izbjeglice na Korčulu, a 1. dalmat. brigadu u Podgoru. Pelješki NOP odred ponovno je formiran januara 1944 (od 2. 5. u sastavu Grupe Južnodalmatinskih otočkih NOP odreda; rasformiran oslobođenjem Dalmacije 10. 11. 1944). Noću 20/21. 7. 1944. Lastovska flotila (NB-12, PČ-63, 2 barkase) s jedinicama 1. dalmat. brigade 26. divizije izvršile su diverzantski prepad kod Potomja i sa zarobljenim njem. vojnicima prebacili se na Lastovo; u augustu 1944. izvršena su dva des. prepada na Lovišće. U sklopu operacija za oslobođenje Dalmacije, dijelovi 26. div. prevezeni su na Pelješac sredinom septembra 1944. i oslobodili ga do Stona, gdje se fronta privremeno stabilizirala. Jedinice 26. divizije prevezene su noću 10/11. i 11/12. 10. brodovima IV POS-a i iskrcane u Žuljanu i Trsteniku; 15/16. 10. tri konvoja (18 m. j.) prevezla su 1. dalmat. brigadu kod Klek-Neuma, a iduće noći čamcima na vesla još jedan bataljon. Uz pomoć avijacije s Visa, 11. brigada oslobodila je 18. oktobra Ston.