Pirenejski poluotok

Pirenejski poluotok (također Iberski poluotok, ant. Hispania), poluotok u jz Evropi; 581 700 km². Pireneji ga odvajaju od z Evrope, a Gibraltarska vrata (oko 8 M) od Afrike. Jezgra je poluotoka visoki ravnjak Meseta (600 ··· 800 m); obrubljen je visokim planinama (Kantabrijsko i Ibersko gorje, Sierra Morena, Betijski Kordiljeri – Mulhacen, 3481 m), a prema moru se spušta strmim stepenicama ili odsjecima; nizine su u obalnom pojasu (Portugalska, Andaluzijska i Aragonska). U strukturi P. p. mogu se izdvojiti Alpidi, kojima pripadaju Pireneji i Betijski Kordiljeri, Iberska masa, visoravan španj. Mesete i prostrani bazeni oko Ebra i Guadalquivira. Znatna su rudna bogatstva: ugljen i polimetali (Kantabrijsko gorje), volfram (Portugal), željezo (Andaluzija i obalni biskajski pojas), živa (Meseta). Na s i z klima oceanska, u zoni i i j obale sredozemna, u unutrašnjosti umjereno kontinentalna. Stanovnici su Španjolci, Portugalci, Baski, Katalonci i dr. Politički je razdijeljen na Španjolsku, Portugal, Andoru i Gibraltar. Obale su većinom stjenovite, s prilično uskom nizinom; posebno se ističu rijaske obale u Galiciji. Koncentracija proizvodnje u obalnom pojasu dvaju mora i u izdvojenim industr. središtima uzrokovala je razvoj čitavog niza luka; gl. je španj. luka (industr. Katalonije) Barcelona; Bilbao, Santander i Gijón luke su regija uz atlantsku obalu; Huelva i Cádiz u Andaluziji; Valencia, Alicante, Murcia, Málaga i dr. u istoimenim područjima; Lisabon je luka južnog i srednjeg, a Porto sjevernog Portugala. Rijeke nisu pogodne za riječno-mor. brodove; plovidba se odvija samo u donjem dijelu rijeke Guadalquivira, Teja i Doura; osim njih u Atlantski ocean utječe i Guadiana, u Sredozemno more Ebro. Gusta kanalska mreža te niz brana s akumulacijskim jezerima (u Španjolskoj) služe isključivo za navodnjavanje agrarnih površina.