Polara

Polara, također Sjevernjača, zvijezda najbliža sjevernom geogr. polu, najsjajnija zvijezda na rubu Malog medvjeda (α Ursa minoris); od Zemlje je udaljena 300 god. svjetlosti. Navig. je zvijezda i služi za određivanje geogr. širine broda i → kontrolu devijacije kompasa kada brod plovi sjevernije od paralele 10° Ν. Kad bi se Ρ. nalazila u sjevernom neb. polu, njezina bi prava → visina odgovarala motriočevoj geogr. širini. Međutim, pošto to nije tako, za proračun geogr. širine φ treba pravoj visini Polare (h_p) dodati popravak (Σk) koji donosi naut. godišnjak (Σk = k₁ + k₂ + k₃); φ = h_p + + (± Σk). S obzirom da azimut Polare nije veći od 2°, može se smatrati da je on 0°; točan azimut (u funkciji geogr. širine i mjesnoga satnog kuta proljetne točke) daje posebna tabela tiskana u naut. godišnjaku. Zbog → precesije se zemaljska os neprekidno polagano pomiče po neb. svodu. God. ← 2849. zabilježeno je da je najbliža neb. polu bila zvijezda a Draconis (Thuban) u Zmaju. Homer je u Odiseji (← 15. st.) opisao zvijezdu Kochab kao polarnu zvijezdu; istom zvijezdom (tada udaljenom 6° od pola) služio se u ← 4. st. pomorac Pytheas iz Massilije, koji je doplovio do polarnog kruga. Današnja Polara služi u plovidbi od doba velikih geogr. otkrića (u 15. st. bila je od pola udaljena oko 4°). Za približno 12 500 god. sjeverni neb. pol naći će se blizu zvijezde Vege (Lyre), pa će ona, iako udaljena od pola 4°, preuzeti ulogu Polare. Zapisi Marka Pola (1254–1324) ukazuju na određivanje geogr. širine s pomoću Polare u plovidbi Indijskim oceanom i kineskim vodama; u 15. st. upotrebljavali su je i Portugalci u plovidbi Atlantskim oceanom. Odbor port. stručnjaka (Junta) izdao je 1509. Regimento do Astrolabio y do Quadrante s uputama za određivanje geogr. širine s pomoću Polare. Popravak visine Polare određivao se iz odnosa zvijezda β i γ Malog medvjeda. Stari arap. pomorci za opažanje Polare upotrebljavali su instrument → kamal. Portugalac Martin Cortes izdao je 1551. u Sevilli priručnik s uputama za opažanje Polare, a 1556. konstruirao je i tzv. Cortesov ili lovački rog (Portugalci su zviježđe Mali medvjed zvali Rog). Krajem 16. st. konstruiran je instrument → nikturlab. U 18. st. pomorci su već upotrebljavali kronometar, što je astronomu Littrowu omogućilo da postavi relaciju za proračun geogr. širine motrenjem Polare (prve tablice donio je British Nautical Almanac, 1834). Već u 19. st. geogr. širina (φ) s pomoću Polare određivala se iz relacije : φ = h_p – p · cos s, gdje je p polarna udaljenost a s satni kut (bliska današnjoj metodi).